(FOTO) KRVAVI LJUBAVNI TROUGAO U GOLUPCU: Poznanika ubio zbog devojke, telo mu bacio na smetlište pa krenuo da ubije i nju! Ranjen dok se s njom otimao oko pištolja

Click here: => inpasveto.fastdownloadportal.ru?dt&keyword=7+%3fenskih+poteza+zbog+kojih+mu%3fkarci+lude+od+ljubomore!&source=bandcamp.com_dt


Javlja se graditeljstvo kao umjetnost, a mitologija, pjesništvo i povjest po cimaj u se održavati i ras­ prostirati iznalaskom pisma. Golem je trup bio obojen blje? Josip je ve}»ulazio«u tu sliku, nakon susreta s Katarinom u Zagrebu, ili u tom snu.

Može se dopustiti, da su mnogi ratovi bili poticalo kulturi, ali da je takovo značenje svih ratova, to može da ustvrdi tek jedan ignorant u stvarima povjesti. U me uvremenu i{ao sam na put u SAD.

(FOTO) KRVAVI LJUBAVNI TROUGAO U GOLUPCU: Poznanika ubio zbog devojke, telo mu bacio na smetlište pa krenuo da ubije i nju! Ranjen dok se s njom otimao oko pištolja

H erkner1, doživljuje eto u njemačkoj literaturi vrlo rijedak slučaj dvadesetipetog izdanja, a ja se nadam, da će slijediti i daljnja. Vanredno povoljnome odzivu, na koji je naišla u njemačke čitalačke publike, odgovaraju u različitim stranim jezicima mnogi prijevodi, koje je doživjela, otkako je izašla. Osim toga, što je dvaput prevedena na engleski London i New-York , ona je prevedena na fran­ cuski, ruski, talijanski, švedski, danski, poljski, vlamski, grčki, bugarski, rumunjski, madžarski i češki. Mnoga pisma, osobito od žena iz najrazličitijih društvenih krugova, pokazaše mi dalje, kako je djelovala naročito na ženski svijet, koji ju je n a j t o p l i j e dočekao. U z to moram da se srdačno zahvalim svima onima, koji me pomogoše bilo gradjom, bilo ispravkom i dopunom navedenih činjenica, stavivši me tako u položaj da mogu knjigu obraditi što tačnije. A li toplome pristajanju na jednoj stoje nasuprot žestoki protivnici na drugoj strani. Dok jedni označuju knjigu najbeskorisnijom i najopasnijom od knjiga, koje su izašle u novije vrijeme u tom smislu pisahu jedne antisemitske novine u Berlinu , dotle drugi — medju ostalima dva evangelička duhovnika — izjavljuju, da je to jedna od najćudorednijih i najkorisnijih knjiga, što ih uopće ima. Ja sam zadovoljam i s jednim i s drugim sudom. Knjiga, koja govori o javnim stvarima, mora kao i govor o javnim odno­ 1 Radničko pitanje. Bebel: Ž ena i socijalizam. I sima upravo p r i s i 1 i t i na to, da svatko zauzme stano­ vište. T ek tako može da poluči svoju svrhu. Medju ostalim brojnim napadajima i pokušanim pobi­ janjima, što ih je tijekom godina izazvala moja knjiga, dva djelca zaslužuju osobitu pažnju poradi naučenjačkoga ka­ raktera njihovih pisaca. T o je knjiga dra. Zieglera, izvanrednog profesora zoologije na sveučilištu u Freiburgu i. Alfreda Hegara, profesora ginekologije na sveučilištu u Freiburgu i B. D a je to učinjeno po dogovoru, svje­ doči dalje podjela rada, za koju su se čini se oba pisca sporazumjela. Dok Ziegler nastoji pobiti moja kultumohistorijska i prirodoznanstvena naziranja, bacio se Hegar u glavnome na fizijološko i psihološko karakterisanje žene, kako ga ja iznosim u svojoj knjizi, ne bi li kakogod do­ kazao, da je pogrješno i netačno. O nda obojica, svaki sa svoga gledišta, pokušavaju pobijati moja ekonomska i socijalnopolitička izlaganja, i to njihovo pokušavanje pokazuje, da su se upustili u područje, na kojemu nijesu upućeni i na kojemu će poradi toga ubrati još manje lovorika, nego li na polju stručnjaka, od kojih bih najprije mogao očekivati stvarno pobijanje. Poslije toga imaju obadvije ove knjige zajedničko još i to, što obradjuju područja, kojih se ja nijesam ni dotakao i koja s mojim izlaganjima ne imaju baš nikakove veze, ili što, kao naprimjer Hegar, čine izjave, kojima ja ne imam 1 Stuttgart 1894. O ba djela su nadalje t e n d e n c i j o z n i s p i s i , koji pod svaku cijenu hoće da dokažu, da ni pri­ rodne znanosti ni antropologija ne mogu pružati materijala u dokazivanju potrebe i koristi socijalizma. O ba su pisca, što se medjutim u polemikama često dogadja, vadila iz mojega djela i trgala iz saveza, što im se činilo prikladno, ostavljajući, što im bijaše nezgodno, po strani tako, te sam se upravo izmučio, dok sam prepoznao vlastite svoje riječi. Govoreći o obim knjigama, ja ću se najprije pozabaviti Zieglerovom raspravom, koja je izašla prije. Ziegler je pogriješio već u naslovu svoje knjige. Ako je htio pisati kritiku na socijaldemokratske teorije s obzirom na Darwina, nije za podlogu svoje kritike trebao uzimati moju knjigu, jer bi bilo čudnovato učenje od mene, kad bih ja sebe htio smatrati jednim od socijalističkih teoreti­ čara ; on je za svoju svrhu trebao odabrati djela Marksova i Engelsova, čijim stopama mi svi idemo. T o je on dakako mudro propustio. O n nije trebao da smatra moju knjigu nekom vrsti stranačkog dogmatičkog spisa, jer sam u njoj, i to u uvodu, izrijekom objasnio, u koliko se nadam svojom knjigom naići na saglasje mojih stranačkih drugova. Ziegler toga nije mogao ne opaziti. Ali pošto je ipak ostao kod izabrana naslova, bilo mu je jamačno više stalo do pikant­ noga, nego li do istinitoga. Engels ima u znanstvenome svijetu i suviše cijenjeno ime, a da bi ta Zieglerova objeda ostavila ma kaki dojam. Đespristrano proučavanje Engelsovog djela do­ kazat će i laiku — a medju ove u ovom slučaju ne spada Ziegler —, da je Engels Morganove nazore tek adoptirao, jer su se podudarali sa nazorima i studijama, koje je sam s Marksom stekao na tom području. I pošto ih je Engels jednom usvojio, on ih je podupro novim dokazima tako, te će protivnicima biti nemoguće pobijati ih s nadom u uspjeh. O no, što izvodi Ziegler, potpomagan W estermarckom i Starckeom, proti naziranjima Morganovim, En- IV gelsovim i svih onih, koji sa Morganom i Engelsom stoje u bitnom na istim polaznim točkama, to je tako klimavo i bez temelja i svjedoči o jednoj takovoj površnosti shvatanja, te se nije nimalo uvećalo moje počitanje prama znanstvenjacima Zieglerova kova. Ziegler se boji str. Ja se ogradjujem od toga, da sam ikoga oklevetao. Cini se, da našim profeso­ rima riječ kleveta vrlo lako teče iz pera, kako se vidi iz Hackelova napadaja na mene vidi str. U koliko izričem vlastita moja naziranja, sve, što pišem u ovoj knjizi, moje je potpuno osvjedočenje, koje može da bude i k r i v o , no koje nije nikada izrečeno p r o t i v m o ­ j e g a b o l j e g a u v j e r e n j a , što bi se jedino moglo krstiti klevetanjem. O no dakle, što sam ustvrdio o većem dijelu naših učenjaka, ne samo da vjerujem, nego bih mo­ gao i dokazati mnogim činjenicama. Meni je dovoljno, da uz sud jednoga muža kao što je Buckle strana 246. I pošto je Lange malo podalje izložio postojeće nazore o državnim znanostima i statistici, on nastavlja ovako : ,,A da su u jarmu takovih nazora kakove imaju monarsi i muževi od znanosti, lako je objasniti podjelom rada na duhovnim područjima. Uz rijetkost koje slobodne filozofije, koja u sebi kao u kakovu žarištu okuplja rezultate sviju znanosti, naši su, pa i najučeniji i najvrsniji istraživaoci do stanovitoga stepena upravo djeca općenite predrasude v i d e ć i , i s t i n a , v r l o o š t r o u s v o m u ž e m kr u g u , ali i z v a n o v o g a ni š t a. Langea jasni su i ne trebaju nikakova dodatka. Opširnije naći će Ziegler u prvom i drugom po­ glavlju Langeove knjige. Ja isto držim, da bi to bilo pametnije ne samo zbog njegove karijere, no i zbog njegova učenjačkoga glasa, koji nije nimalo porasao nje­ govom knjigom proti meni. Ne prodje gotovo ni jedan dan, a da ne donese sa sobom novih dokaznih činjenica za Bachofen-Morganova načela, pa i ja sam u prvom odsjeku ove knjige iznio za šire kru­ gove nekoliko novih fakata, koji će po mome uvjerenju isto tako posvjedočiti neosporivu opravdanost tih načela. Poradi kratkoće upućujem Zieglera na to. Kakva mi je to dosljednost? Lijepo li će mišljenje imati dobri gradjanin o tom prirodoznanstvenom učenjaku! A ko je javno sklapanje braka potrebno za m u š k a r c a , kako bi bio vjeran svojoj ženi, kako bi se za nju brinuo i kako bi uzgajao svoju djecu, čemu nam Zigler ne kaže ni riječi o jednakoj obvezi žene? O n i nehotice naslućuje, da se žena današnjega braka nalazi u jednom prisilnom položaju, koji joj namiče ono, što se od muškaraca može postići tek osobitim svečanim zavjetom, no što se u bez­ broj primjera ne postizava. Eto, kuda će zabasati čovjek, prosudjuje li po ograničenim buržoaskim predrasudama tudje običaje i društvene ustanove tražeći prirodoznanstvene razloge ondje, gdje mogu biti mjerodavni tek s o c i j a l n i uzroci. Ziegler nije trebao navoditi ni primjera iz spolnog života antropoidnih majmuna, kako bi dokazao, da je monogamija nekim načinom prirodna nužda, dok majmuni ne budu po­ sjedovali bar kao najprimitivniji ljudi jednu društvenu orga­ nizaciju, koja bi ravnala njihovo mišljenje i poslovanje. Darwin, na kojega se proti meni poziva, bio je daleko oprezniji u svom prosudjivanju. Opaska pisca činio prvotni i VII općeniti oblik spolnog saobraćaja na čitavoj zemlji, kao i brak medju braćom. Ziegler ne vjeruje u Darwinovu nauku, da se stečene sposobnosti mogu baštiniti, i pobija najener­ gičnije ovo shvatanje; ali onaj nazor, što ga sam Darwin ostavlja kao nevjerojatan, da je naime monogamija bila prvotni odnošaj spolova medju ljudima, poprima Ziegler kao nepogrješivu istinu, sa žarom vjernoga kršćanina, koji misli, da je izgubio duševno spasenje, ne vjeruje li u dogmu svetoga trojstva, ili sumnja li kao katolik u bezgriješno Marijino začeće. Ziegler se veoma vara, ako misli, da će svojim jako dogmatičnim, ali s historijskog i prirodoznanstvenog gledišta posve krivim načelima moći pobiti doka­ zana fakta, koja tumače razvitak spolnih odnosa na razli­ čitim kulturnim stepenima čovječanstva. Kako Ziegler i jednako misleći pojimaju Morganovo shvatanje razvoja spolnih odnosa, čini se, da će oni s tim proći isto onako, kako je većina naših naučenjaka prošla s materijalističkim shvatanjem povjesti. Jednostavnost i pri­ rodnost ovoga, po kojoj svi protuslovni i na oko nejasni dogadjaji postaju jasni i razumljivi, ne imponira njima, jer je ono i suviše prosto i ne pušta maha spekulacijama. Dalje, oni se boje — a da niti sami toga ne vide — konzekvencije ovoga naziranja za postojeći državni dru­ štveni poredak; jer, ako vrijede zakoni razvijanja i za društvo, kako bi onda buržoasko društvo moglo tvrditi, da izvan njega ne može biti nijedno bolje društveno uredjenje? Ziegler ne pojmi vezu, koja postoji izmedju Darwinove nauke i socijalističkog naziranja na svijet; preporučam mu ovdje, neka pročita u F. Sekundarni spolni karakteri čovjeka. S ,, naklada O tona H endela. VIII Na strani 247. Dok ja Darwinove prirodoznanstvene nauke posmatram u uskoj vezi sa socijalističkim naziranjem na svijet, Ziegler misli pobiti to shvatanje pozivajući se na Darwinov sud o ratovima i na njegova malthuzijanistička načela. Prije svega moram zahtijevati, da me se citira ispravno, kad me se već hoće citirati. O no, što Ziegler na 186. Može se dopustiti, da su mnogi ratovi bili poticalo kulturi, ali da je takovo značenje svih ratova, to može da ustvrdi tek jedan ignorant u stvarima povjesti. A samo barbar može još vjerovati, da razvoj čovječanstva unapredjuju današnji ratovi, gdje se u masama ubijaju najjači ljudi, cvijet kul­ turnih nacija, i gdje se u množinama uništuju sredstva kulture, jer to zahtijevaju današnji ratovi. Svaki trajniji mir bio bi po ovom nazoru Zieglera i drugova zločin, počinjen na čovječanstvu. T o, što Ziegler iznosi u svojoj knjizi o tom poglavlju, glupava je zasukanost, a isto takova je zasukanost ono, što poduprt Darwinom tvrdi o malthuzijazmu. Posvemašnje Darwinovo nepoznavanje društvenoekonomskih teorija zavelo ga na najsmionije tvrdnje, čim bi se radilo o društvenim temama; ali od Darwina ovamo tako su veliki koraci učinjeni na socijalnom po­ dručju, te se ono, što se još dalo oprostiti Darwinu, ne može pregledati jednom njegovom učeniku, osobito, ako taj kao Ziegler dolazi s pretenzijom imati na tom po­ dručju mjerodavan sud. Jedan od glavnih aduta, koje Ziegler iznosi proti meni, tiče se mojega nazora o spospbnosti razvijanja kod čo­ vjeka, specijalno pak o istoj sposobnosti kod žene u ra­ zumnim i prirodnim društvenim odnošajima, o sposobnosti razvijanja pomoću uzgoja i nasledja. Svome krivom načelu, IX da je nasledje stečenih vlastitosti nemoguće ili moguće tek u beskrajno dugim vremenskim perijodima — gdje se oslanja na W eismanna, — podaje on toliko značenje, te o njem čini ovisno čak i ostvarenje socijalističke misli. T a rečenica svjedoči o čudesno na­ ivnom shvatanju, što ga Ziegler ima o nastajućim društvenim oblicima. O n ne zna, da su društvene potrebe ono, što stvara društvene formacije, i da prema tomu društveni oblici rastu zajedno s ljudima, kao i ljudi s njima, da jedno nastaje pomoću drugoga i oboje zajedno. T a društveno se uredjenje ne da ni zamisliti bez ljudi, koji hoće i koji su kadri uzdržati ga i unaprijediti. A ko se igdje može go­ voriti o prilagodjivanju, to se može ovdje. Povoljniji odnošaji, koje ima svako novo društveno uredjenje prema prijašnjemu, prenose se na pojedince i oplemenjuju ih ne­ prestano. Prema Zieglerovim izvodima čini se nazor o nasledjivanju stečenih osobina već toliko preživio, te još samo natražnjaci vjeruju u nj. Pošto nijesam stručnjak i pošto sam prenatrpan najrazličnijim poslovima, koji od ovog pitanja stoje vrlo daleko, ne mogu se pozvati na slična iskustva i opažanja, ali pozorno mi je posmatranje pokazalo, da ovaj, s tako apodiktičnom sigurnošću od Zieglera obradjivani tema stoji na vrlo slabim nogama, imajući uz to proti sebi najpriznatije zastupnike Darwinizma. N e samo, da se Biichner izjavljuje proti W eismann-Zieglerovom shvatanju, već odmah upućuje na to, kako uz Darwinova naziranja pristaju Hackel, Huxley, Gegenbauer, Fiirbringer, Eimer, Claus, Cope, Lester W ard i H erbert Spencer. X se izjavljuje proti Weismannu u svojoj raspravi, upravljenoj proti meni strana 130. Posvema na zemljištu teorije o nasljedjivanju stečenih vlastitosti stoji nadalje profesor dr. Bitnost njihova stoji u tome, da se mogu baštiniti i individualne vlastitosti, to jest vlastitosti najnovije, osobine najnovijega datuma. Teorije Weismannove i ovima slične dovode uvijek u d u a l i s t i č k e i t e l e o l o š k e predodžbe, koje naposljetku postaju šušti misticizam. Isto tako dopušta Tarnowsky8, da se može baštiniti perverznost spolnog nagona, stečena u osobitim prilikama, a Krafft-Ebing4 go­ vori o značaju žene, koji se kroz bezbrojne generacije razvio u stanovitom smjeru. Ovi navodi dokazuju, da se ja sa mojim shvatanjem nasljedjivanja stečenih vlastitosti nalazim u uglednome društvu i da Ziegler tvrdi više, no što može dokazati. Ziegler je po svom gradjanskom pozivu prirodoznanac, ali kao zoon politicon — da govorimo s Aristotelom — jamačno je nacijonalni liberal. Z a to govori česta neodredjenost izražavanja, kad dolazi u nepriliku s dokazima, za to, dalje, svjedoče grčevita naprezanja, kojima bi htio čitavi ljudski razvoj dovesti u vezu s današnjim buržoaskim 1 2 3 4 Stuttgart 1895. P eto, popravljeno izdanje. Nezdrave pojave spolnog nagona. XI poretkom, hoteći nas uvjeriti, da su socijalne i političke ustanove obzirom na brak, familiju, državu i t. Svoju knjigu označuje ovaj društvenomedicinskom studijom. Da je križao riječ društveno i onaj dio rasprave, koji se odnosi na tu riječ, knjiga bi mu bila bitno bolja. Jer je socijalni odjeljak jako mršav i pokazuje u najvišem stupnju maleno poznavanje naših socijalnih odnosa i stanja. Nijednom rečenicom ne diže se Hegar iznad buržoaske prosječnosti, pa je kao i Ziegler potpuno nesposoban izreći jednu misao, koja bi izlazila iz najužega kruga buržoaskih načela. Ali ta je knjiga zbilja neznatne vrijed­ nosti i nosi vrlo jasno obilježenu konzervativnu tendenciju. Vrlo jaku tendenciju ima i Hegarovo pobijanje mojega djela. U svom protivničkom žaru on kazuje više, no što može kao strukovnjak dokazati. Pri tom uzima uvijek u zaštitu otmjene klase prikazujući ih kao uzore ćudorednosti, dok na radnike baca kamen za kamenom, tako, te ćeš na mnogo mjesta pomisliti, da imaš posla s jednim klasno osviještenim buržoazom, a ne sa učenjakom. U koliko je opet H egar kao učenjak zbilja objektivan u svojim izla­ ganjima, u toliko njegovo djelo sadrži niz poučnih saop­ ćenja, kojima se može zaželjeti rasprostranjenje. Uzalud ćeš medjutim u njegovome spisu tražiti za velikim, opće­ nitim gledištima i mjerama društvene higijene, kakovu bi XII tek država, upoznavši njezinu potrebitost, mogla provesti obzirom na društvo, kako bi se čitavi ljudski rod mogao odgajati na temelju najnaprednije znanstvene spoznaje U gradjanskom društvu postoje dva razreda, koji ne pripadaju proletarijatu, i koji bi, da se oslobode svog uskog buržoaskog horizonta, oduševljeno morali pristati uz socijalizam: to su učitelji i medicinari higijeničari, gineko­ lozi, liječnici. Imalo bi se dakle očekivati baš od ljudi, kao što je Hegar i njemu slični, kojipo svom zvaničnom položaju znaju za bezbrojna zla, od kojih pati velika ve­ ćina ljudi, a osobito žena poradi naših društvenih odnosa, da progovore jednom riječ o mjerama ozdravljenja i pre­ obražaja, koje bi jedine mogle pomfoći. Ali to se ne de­ šava. Oni dapače još i brane prilike,koje su sama nepri­ rodnost, i pokrivaju svojim ugledom truli i gnjili poredak jednoga društva, koje danomice dokazuje, da ne zna sebi pomoći u pogledu sve većih fizičnih i moralnih zala. Hegar ima kao i Ziegler osobiti način citiranja; i on će izvaditi ono, što nije bitno, a ostaviti ono, što je bitno, pa će prema tome konstruisati pobijanje. Veliko značenje, koje ja podajem n o r m a l n o m zadovoljenju spolnoga na­ gona kod zrelih ljudi, daje mu naročito povoda, da proti meni polemizuje, a to čini tako, kao da sam ja zagovarao neumjerenost. Ističe, da se ja pozivam na Đuddhu i Schopenhauera i označuje izjave Hegewischa i Đuscha zastarje­ lima, ali prešućuje, da na mcjoj strani stoje autoriteti kao Klencke, Ploss i Krafft-Ebing, koji su se mnogo odrješitije izjavili, nego ona prva dvojica. U ovom izdanju navodim dalje konzervativnog statističara o ćudoredju v. Svemu tomu ne ima Hegar ništa boljega da postavi na­ suprot, nego statistiku Decarpieuxovu o smrtnim slučaje­ XIII vima neoženjenih u Francuskoj od 1685. O bje ove statistike na­ stale su u doba, kad je još statistika bila u povojima, i ne mogu služiti kao dokazala. No i Hegar se zapliće u jaka protivuriječja. O n pobija prigovor, da ovi ljudi ne živu uzdržaljivo ; na to da ih sili osim osjećaja dužnosti i javni njihov položaj, po kom bi svaka njihova zabluda postala predmetom ogo­ varanja i uskoro došla do sluha njihovih poglavara. Ali na stranama 37. Druruy je uporedio ispade proti ćudorednosti, koji su se kroz trideset mjeseci dogodili na školama, vodjenim od laika i svećenika. Sličnih protivurječja ima i više Hegarovo djelo. Gotovo sve ove tabele govore u prilog mome naziranju, jer pokazuju, da je smrt­ nost neoženjenih — izuzevši starost od 15 do 20 godina — prosječno veća od one kod oženjenih ljudi. Dakako da veliki broj udatih žena umire u babinjama ili u posljedi­ cama porodjaja u dobi od 20 do 40 godina, a Hegar za­ ključuje iz te činjenice i iz mnogih bolesti, koje nastaju XIV poslije porodjaja, da zadovoljenje spolnih potreba znatno diže broj smrtnih slučajeva kod žena. Ali on ne vidi, da one ne umiru poradi spolnog saobraćaja, već zbog njegovih posljedica, i da je prema tome tek f i z i č k o ustrojstvo velikog broja žena krivo, te im je oteščano preturenje radjanja. A ta fizička slabost opet je posljedica naših ku­ kavnih s o c i j a l n i h odnosa: jadna hrana, stan, život, uposlenje, duševni i tjelesni odgoj, odijelo korzet i t. Kao strukovnjak mogao bi Hegar znati i to, da je teškim patnjama roditeljica kriva u mnogim- slučajevima manjkava ili nikakva pomoć kod porodjaja, ili pak zaraza od muža. Sve te stvari mogle bi nestati razumnim društvenim usta­ novama i metodama odgoja, i ne bi bilo posljedica, koje se danas javljaju. I dok mi Hegar spočitava, da sam pretjerao govoreći o štetnom uplivu udovoljenoga spolnog nagona, pada on u drugi ekstrem ; štete udovoljenih spolnih potreba kod žena opisuje on tako, te dobija pravo apoštol Pavao, koji je, kako je poznato, naučavao: Zeniti se — dobro je, ne ženiti se — bolje. Hegar pobija nadalje tačnost mojega mišljenja, da neudovoljene spolne potrebe kod neženja upliviše i na broj samoubijstava. Ponajprije upućujem ovdje na statističke podatke, što se nalaze na 99. Dalje pobija Hegar moje mišljenje, da svladavanje spolnog nagona kod žena dovodi često do duševnih bo­ lesti, te se zovu satirijazis i nimfomanija. Taj odnošaj s e j o š j a č e i s t i č e , ako se ne obaziremo na djecu, kod koje se rijetko dešavaju duševne bolesti, već ako se računa samo na neoženjene počam od petnaeste godine. Dalje veli on na strani 2 3. O n d o p u š t a , da postanku bolesti pomaže u velike spolno neudovoljavanje. Ali to uzrujavanje nalazi se već u spolnoj prirodi čovječjoj, jer bi inače bilo nemoguće. Hegar dopušta isto tako i to, da se u starini postajanje histerije pripisivalo susprezanju spolnoga nagona, ali on ne usvaja taj razlog; pa ipak piše na strani 3 3. U šestom odjeljku svojega djela obradjuje Hegar zla, koja nastaju za ženu otuda, što je ona pozvana, da radja djecu. Kako već gore navedosmo, tvrdi Hegar, da daleko veće opasnosti i zla prijete stališu udatih žena, no stališu XVI neudatih, ako i ne može da posvema zaniječe štetni upliv neudovoljivanju seksualnih potreba. Pa ipak će i samoga laika o zlim posljedicama neudovoljivanja podučiti cijeli izgled starih djevojaka, nazvanih usjedjelicama. T o ne može ni Hegar posvema prećutati, pa zato veli na 30. Ove nerijetko pokazuju više ili manje izrazitim načinom sliku, koja ima mnogo za­ jedničko sa sušičavcima: osjećaj slabosti i propadanja, neveselje k radu, neraspoloženje, velika razdražljivost, bljedoća, mršavost, zapreke u genitalnim funkcijama i dr. Pa opet neka padne sve zlo na me, što sam se — manje uvijeno od njega — usudio nazvati stvari pravim imenom. O onome, što Hegar tvrdi u sedmom odsjeku svoje rasprave o neumjerenosti u spolnom uživanju i o poslje­ dicama tako zvanog divljeg braka, ne ću da gubim riječi. Prvo zbog toga, što me nije razumio polemišući proti meni da li proračunano, ili ne, ostavljam po strani , a drugo, jer se tu radi o izvodima, koji se uopće ne tiču mojih izlaganja. U toj sam knjizi govorio tako opširno o djelovanju socijalnih prilika na sve životne odnošaje, te ne ču da na ovome mjestu trošim u to riječi. Nije moguće zamisliti zasukaniju tvrdnjuod ove. Istina je, da su očevi od 170. Nažalost se i pre­ često dešava, da su kmetovi, radnici i naročito sluge u otmjenim kučama pripravni preuzeti na se grijehe svojih gospodara. Neka se Hegar raspita o tom na rodilištu u Freiburgu, pa če biti bolje upućen u stvar, ako je uopće pristupan poučavanju u toj stvari. Preporučam mu još i to, neka pročita djelo svog mladjeg kolege, dra. O no, što kod prosudjivanja socijalnih momenata go­ vori iz Hegara, jest slijepi, pun predrasuda branič buržoaskog društva. Isto tako, kad pjeva pravi panegirik posto­ jećem u Francuskoj sistemu dvoje djece, koji se po njegovu mišljenju ima smatrati idealnim stanjem. O uzrocima i po­ sljedicama toga sistema dovoljno sam govorio u drugom odsjeku ove knjige. Hegar, postavljajući se na obranu toga sistema, opet ne vidi posljedica, što ih taj sistem vrši na m o r a l n o m s t a n j u francuskog pučanstva. Njemu je, kao ginekologu, nepoznato, da taj sistem u velike unapredjuje rpimično pobacivanje, ubojstva djece, zavadjanje djece i nenaravni blud. N a istoj visini shvatanja stoje i ostala socijalna i po­ litička gledišta, koja zagovara proti mojim izvodima, pri­ mjerice ono, što govori o pravu na rad — koje njemačka socijalna demokracija nikada nije smatrala programatskim svojim zahtjevom — , o medjunarodnim odnosima, o za­ jednicama rada i o naravi novca. Njegova gospodarska mišljenja o agrarnim pitanjima posvjedočuju odista fenome­ nalnu površnost. Prema njegovu mišljenju ima se propa­ danje engleskoga poljodjeljstva pripisati ukinutim godine 1847. Pošto sam u svojoj knjizi na više mjesta istaknuo, da se danas plodno zemljište nasadjuje u velike šumama, gdje se gaje jeieni i srne, kako bi otmjena i bo­ gata gospoda mogla udovoljavati lovačkim svojim strastima, ponukalo ga je to strana 94. Bebel: Ž ena i socijalizam. II XVIII zasadjena šumom i oduzeta njihovoj pravoj svrsi. Jedva uspijeva zaštititi od posvemašnje propasti mnoge vrsti ži­ votinja, kao što su jeleni i veprovi; dakako, pristaši jedno­ stranog utilitarističkog principa to je ravnodušno i njemu je pravo, ako će nestati i zadnjega zeca i zadnje srne. Kako će onda izgledati šume i livade! Ni u feudalnim vremenima nije moglo biti gore, no što je sada u velikim dijelovima Nje­ mačke. I samo agrarno pitanje riješava Hegar začudo jedno­ stavno. O n piše strana 106. Ovdje nestaje moje sposobnosti i volje, da i dalje polemizujem. Đesnene noći ne će nam zadati takovi junaci. O d dvadesetipetog izdanja ovoga djela napustio sam njegovo popunjavanje ili djelimičnu preradu. Ali pošto se knjiga sve više tražila, činilo mi se poželjnim, da i opet preduzmem reviziju njezina sadržaja. Nijesam našao ništa, što bi trebalo mijenjati na temelj­ nim načelima, koja su našla izražaja u ovoj knjizi. Ali obazreo sam se na niz novih činjenica, koje postadoše poznate od dvadesetipetog izdanja ovamo, a isto sam tako povukao u krug njegovih izlaganja nekoliko novih literarnih pojava, koje sadržavaju izvode, vrijedne pažnje. Uzeo sam u obzir i nekoliko saopćenja i uputa, koje mi stigoše od strane čitalaca, na čemu im ovdje najsrdačnije zahvaljujem. Kako ne bi knjiga narasla još i više opsegom, bio sam prinužden izabrati od nagomilanog materijala tek ograničeni izbor. Jer bi se sa množinom gradje njezin sadržaj čisto lako podvostručio. Mnogi razlozi odvratili su me od takvog prošijivanja. Sto je knjizi bila svrha i što je ona, to smijem kazati, u velikoj mjeri i postigla — naime pobijanje predrasuda, koje stoje proti potpunoj ravnopravnosti žene, nadalje pro­ paganda socijalističkih ideja, kojih će se ostvarenje imati da zahvali u prvom redu ženi — to će knjizi biti svrha i u sadašnjem njezinom obliku i tu će svrhu, nadam se, postići ona još u većoj mjeri. N e prodje gotovo nijedan dan, a da ne bi misaonim ljudima donio novih dokaza, da sve to većem rasapu naših državnih i društvenih stanja može donijeti konac tek temeljiti preobražaj države i društva. Spoznaja, da je nuždan takav preobražaj, ne samo da je obuzela sve šire krugove proletarskog ženskog svijeta, već i sam buržoaski ženski pokret pošao je u svojim tež­ njama sve dalje, stavljajući zahtjeve, koje, se ranije usudjivahu stavljati tek najnapredniji elementi. Ženski je pokret u svim gotovo kulturnim zemljama osvojio godinama sve više zemljišta, pa i ako još ima u tom pokretu štošta ne­ XX jasno i polovično, to sve ne će ostati trajno sakriveno elementima, koji u njemu djeluju, oni će napredovati sve dalje, htjeli oni, ili ne htjeli. Osobiti znak napredovanja toga pokreta jest u sve mnogobrojnijoj literaturi o ženskom pitanju, koju već po­ jedinac nikako ne može da pomno prati. Dašto, da se kvaliteta rijetko pokriva kvantitetom, ali ona je znak du­ ševne uzbudjenosti, a konačno nije manje velika ta razlika ni na ostalim područjima duševne djelatnosti. Glavno je, da pokret napreduje, a što će možda pregledati pojedinci, popravit će nagon mase, koja ne će skrenuti s pravoga puta, kad je jednom dovedena u kretanje. K ped eseto m izdanju. Početkom ove godine navršilo se trideset godina, otkako je objelodanjeno prvo izdanje ove knjige. Kako sam već kazao u predgovoru k devetom izdanju, dogodilo se to u iznimnim prilikama. Nekoliko mjeseci prije, no što je ob­ javljen zakon o socijalistima, kojim je bila zaplijenjena sva socijalistička literatura. A ko se tkogod ipak usudio širiti kakvo zabranjeno djelo ili ga je ponovno izdao i bio pri tom uhvaćen, bio je za to nadaren šestmjesečnom tamni­ com. P a ipak je bilo učinjeno oboje. Prvo izdanje bilo je dogotovljeno u Leipzigu, ali je izašlo pod krivom zastavom. S drugim izdanjem išlo je tešk o ; mogao sam ga objelodaniti tek 1883. Drugo izdanje izašlo je u nakladi J. O d onda do 1890. Zapreke, koje su smetale proši­ renju knjige, bijahu savladane. O vda onda pala je po koja pošiljka policiji u ruke, koja je zaplijenila i nešto egzemplara prigodom kućnih piemetačina. Ali te knjige ne osta­ doše izgubljene, one dospješe, doduše besplatno, u druge ruke i bijahu možda još s većim žarom no od mojih stra­ načkih drugova čitane od policijskih činovnika, njihovih rodjaka i prijatelja. Kad je konačno 1890. Pedeseto sadašnje izdanje sadrži znatnu obnovu sadržaja. Sadržaj je postao pregledniji većim brojem poglavlja i razdiobom ovih u odjeljke. Knjiga je dosada izašla u četrnaest različitih jezika, u nekim zemljama u više izdanja, kao u Italiji i Sjedinjenim XXII Državama. Prijevodom na srpski izlazi ona sada u petnaest jezika. Knjiga je dakle pošla svojim smjerom, a ja mogu da kažem bez pretjeravanja: ona je p o k a z a l a n o v e p u ­ t ove. Nijesu se uzalud njezini protivnici i preko svoje volje brinuli za njezino proširenje. Taj se sud odnosi na drugo izdanje od godine 1883. Stoga moram propustiti da go­ vorim o kritici, koju je činio o izdanju od godine 1883. A jedan engleski pisac, G. O ni su bez obzira otkrili bolesti, od kojih pati naša porodica u današnjoj državi. Oni su bjelodano dokazali, da se problem braka i porodice može riješiti samo u zajednici s problemom današnjeg eko­ nomskog sistema. O ni su pokazali, da je napredak omo­ gućen tek poslije potpunog oslobodjenja žene i poslije 1 Izašlo u miinchenskoj tiskari M. XXIII apsolutne jednakosti spolova u braku. Jedva da ima drugi koji pokret, koji bi u tako kratkom vremenu dostigao tako povoljne rezultate. U velike je napredovalo priznavanje političke i gradjanske ravnopravnosti žene, pri­ puštanje žena u nauke na visokim školama i pristupanje njihovo u zanimanja, koja su joj prije bila zabranjena. D a­ pače i stranke, koje su se ranije sa svojega principijelnog stajališta protivile modernom ženskom pokretu, kao kato­ lički centrum i evangelički kršćanski socijali, uvidjele su napokon, da treba promijeniti držanje. Prosto iz toga raz­ loga, da ne izgube posvema upliv na njima dostupne ženske krugove. Pitamo li, kako se objašnjava ta pojava, glasit će od­ govor: T o je uzrokovao veliki socijalni i ekonomski pre­ vrat u svim našim odnosima. K ad čovjek ima da se brine kao jedan bivši siromašni pruski ministar nastave za namještenje svojih sedam kćeri, krute će ga činjenice naučiti logici i uvidjavnosti. A kao njemu, tako ide nebrojenima u našim takozvanim višim društvenim krugovima, ma i ne bilo tu baš s e d a m kćeri, koje moraju postići životno za­ nimanje, koje im odgovara. Razumije se samo po sebi, da je tomu razvoju dobar dio doprinijela i agitacija žena, koje vode pokret. Ali nji­ hovi su uspjesi postali omogućeni tek tako, što je s n j i m a u p o r e d o r a d i o naš društveni i gospodarski razvitak, upravo kao i kod socijalne demokracije. Jer i sami andjeoski jezici imaju tek onda uspjeha, kad nailaze na posluh onoga, što propovijedaju. A ne ima sumnje, da je taj posluh sve povoljniji, i to zajamčuje daljnje uspjehe. Mi živimo u socijalnoj revoluciji, samo što to većina ne će da vidi. Lude djevice još ne izumriješe. Najposlije moram da se na ovome mjestu najtoplije XXIV zahvalim mom stranačkom drugu N. Rjazanovu za veliku pomoć kod priredjivanja pedesetog izdanja. O n je obavio glavni dio posla. Bez njegove pomoći bilo bi mi nemoguće objelodaniti već sada knjigu u bitno popravljenom obliku, jer je bolest u posljednje dvije godine veoma oslabila moju radnu snagu, a osim toga mi je vrijeme i silu oduzeo drugi jedan veći posao. V Zena i socijalizam. B ebel: Ž ena i socijalizam. Živimo u doba velikog društvenog preobražaja, koji svakim danom čini nove napretke. Sve jači pokret i nemir duhova opaža se u svim slojevima društva i teži prema velikim i važnim promjenama. Svi osjećaju, da se miče tlo, na kome stoje. Rodilo se mnoštvo pitanja, koja zani­ maju sve šire krugove, i velika se borba za i proti povela oko tih pitanja. Jedno od najvažnijih medju njima iskače sve više pred nas, a to je ž e n s k o p i t a n j e. Radi se naime o položaju, koji bi žena imala zauzi­ mati u našem društvenom organizmu, o načinu, kako bi mogla svestrano razviti svoje sile i sposobnosti, da bude potpun, jednakopravan i što je više moguće koristan član ljudskoga društva. T o je s našega stajališta pitanje isto kao i o v o : kakova bi oblika i kako bi organizovano imalo biti ljudsko društvo, da na mjesto tlačenja, izrabljivanja, bijede i nevolje dodje izično i socijalno ozdravljenje po­ jedinaca i društva? Žensko je dakle pitanje za nas tek jedna strana općenitog socijalnog pitanja, koje ispunja danas sve glave, što misle, stavljajući u pokret sve duhove. O no se dakle može konačno riješiti tek uništenjem druš­ tvenih razlika i svih zala, koja otuda izlaze. P a ipak je potrebno baviti se specijalno ženskim pi­ tanjem. Jer pitanje, kakvi je položaj žene bio nekoć, kakvi je sada i kakvi će biti u budućnosti, tiče se — barem u Evropi — veće polovice društva, pošto je v e ć i dio či­ tavoga pučanstva ženskoga spola. P a i predodžbe o raz­ voju, koji je diljem tisućljeća mijenjao društveni položaj žene, tako malo odgovaraju zbilji, te su potrebna objašnjenja. Jer samo na nepoznavanju i nerazumijevanju ženskog po­ ložaja temelji se dobar dio predrasuda, s kojima danas na taj pokret gledaju najraznolikiji krugovi, i to. O na se ne bi smjela zanimati ni za što, što se dogadja izvan kuće njezine i što nije u najtjesnijoj vezi s njenim dužnostima kućanice. Prema ženskom pitanju stoje nasuprot različiti protiv­ nici, isto kao i prema općenitom socijalnom pitanju, gdje se radi o društvenom položaju radničke klase. Oni ne vide, da su milijuni drugih žena promašili taj poziv, jer im je brak postao jarmom, dok one postadoše robinje životareći u bijedi i nevolji. Da bi žena mogla imati pravo sudjelovati kod uživanja svih kulturnih tečevina, da bi imala pravo iskoristiti ih za olakšanje i popravak svoga položaja, da bi isto tako kaoi muškarac imala pravo na razvoj svih duševnih i tjelesnih sposobnosti sebi u korist, o tom da­ kako ne će oni ni da čuju. T o su filistri muškog i ženskog spola, koji se ne mogu osloboditi uskoga kruga svojih predrasuda. T o je rod mrač­ njaka, kojih ima svagdje, gdje vlada tmina, i koji vrisnu od straha, čim jedna zraka svijetlosti padne u mrak, koji im prija. Ali ovome dijelu protivnika čini se, da je riješeno socijalno pitanje za one žene, koje su uplovile u pristanište braka. Stoga taj dio zahtijeva, da se neudatoj ženi otvore ona polja rada, za koja dostaju njezine sile i sposobnosti, kako bi mogla s čovjekom stupiti u privrednu utakmicu. Neki idu još i dalje i traže, da ta utakmica ne ima ostati samo u oblastima nižih vrsta zanimanja, nego da se proširi i na više pozive, na područja umjetnosti i znanosti; oni traže, da se ženama dopusti studiranje na svim višim školama, pa i na sveučilištima. Traži se nadalje slobodan pristup u državnu službu poštansku, telegrafsku, željezničku , i to s obzirom na rezultate, koje su žene postigle naročito u Saveznim Državama. Z ena je isto tako dobar čovjek i državljanin kao i muškarac, i dosadanje isključivo rukovanje zakonodavstvom od strane muškaraca dokazuje, da su oni svoje privilegije izrabljivali samo u svoju korist tutorišući ženu u svakom pogledu, što se mora spriječiti. Značajno je u ovim ovdje kratko označenim nastoja­ njima to, da ona ne izlaze iz okvira današnjeg društvenog uredjenja. Ne postavlja se pitanje: da li se time uopće postiže štogod bitnije i temeljitije za položaj žena. Stojeći na gledištu gradjanskog, to jest kapitalističkog društvenog uredjenja, gradjanska jednakopravnost muža i žene smatra se konačnim riješenjem ovoga pitanja. O ni ne pojimaju ili se varaju u tome, da je, u pogledu slobodnog zanimanja žene u privrednim i industrijskim zvanjima, taj cilj u stvari već i postignut i da ga radi svojih vlastitih interesa potpo­ mažu baš najviše vladaiuće klase. Ali u prilikama, koje postoje, djelovanje žena u svim industrijskim i privrednim zanimanjima ima za posljedicu to, da se konkurencija radnih 6 snaga zaoštrava, a posljednji je rezultat toga: smanjivanje dohotka za žensku i mušku radnu snagu, bio dohodak u obliku dnevnice ili plaće. Jasno je, da o v a k o v o riješenje ne može biti pravedno. Potpuna gradjanska jednakost žene nije posljednji cilj tek onih ljudi, koji se prijateljski drže prama tim ženinim težnjama u okviru današnjeg društvenog uredjenja, nego ga kao takvog priznaju i buržoaske žene, koje u tom pokretu sudjeluju. O ne i njihovi muški jednomišljenici stoje dakle sa svojim težnjama u protivnosti prama onim ljudima, koji su neprijatelji toga pokreta iz filistarske ograničenosti, iz niske samoživosti i straha od konkurencije, u koliko se tu radi o pristupanju žena na više nauke i u bolje plaćene položaje, ali tu ne ima razredne suprotnosti, kakva postoji izmedju radničke i kapitalističke klase. A ko dopustimo, da bi buržoaski ženski pokret i ostvario sve svoje zahtjeve za ravnopravnost s muškarcima, time još ne bi bilo uništeno ni ropstvo, što je današnji brak za nebrojene žene, ni prostitucija, ni materijalna zavisnost velike većine žena od njihovih muževa. Z a veliku većinu, žena sasvim je svejedno, da li će nekoliko hiljada njihovih dru­ garica, koje pripadaju bogatijim društvenim slojevima, dospjeti do položaja nastavnika, do liječničke prakse ili ma kakve naučne ili činovničke karijere. Ženski spol strada u svojoj masi dvostruko: on trpi zbog društvene zavisnosti od muževa — koja je formalnom ravnopravnošću pred zakonima i pravima doduše ublažena, ali ne uklonjena, — i zbog ekonomske zavisnosti, u kojoj se nalaze sve žene uopće, a osobito žene proletarske, koje se nalaze u jednakom položaju. O tuda slijedi, da sve žene bez razlike svog društvenog položaja, kao spol podjarmljen i zapostavljen prema mu­ ževima samim kulturnim razvitkom, imaju interesa kako je god moguće promijeniti zakone i uredbe u postojećem državnom i društvenom uredjenju. Ogromna množina zena najživlje je interesovana kod toga, da se iz t e m e l j a pro­ mijeni postojeći državni i društveni poredak, kako bi se uklonilo isto tako najamničko ropstvo, od kojega pati naj- 7 više ženski proletarijat, kao i spolno ropstvo, koje je najuže vezano za naše oblike vlasništva i način privrede. O ne žene, koje stoje u buržoaskom ženskom pokretu, ne pojimaju potrebitost takve radikalne promjene. Pod uplivom svog privilegovanog položaja one u napredovanju proletarskog ženskog pokreta vide opasna i neprijateljska nastojanja, koja treba da suzbijaju. Klasna suprotnost, koja zijeva izmedju kapitalističke i radničke klase, postoji dakle i u ženskom pokretu. P a ipak imaju te razdvojene sestre više dodirnih točaka u svojoj borbi, nego ljudi, razdvojeni klasnom borbom, pa se s toga mogu zajedno boriti nastupajući razdvojeno, ali navaljujući u slozi. T o je slučaj na svim poljima, gdje dolazi u pitanje ravnopravnost žena sa ljudima u današnjem državnom i društvenom uredjenju: naime djelovanje žene na svim poljima, za koja dostaju njezine snage i sposob­ nosti, i potpuna gradjanska i politička ravnopravnost sa čovjekom. T o su vrlo važna, i kao što ćemo vidjeti, vrlo opsežna pitanja. Osim toga imaju proletarske žene naročitog računa da se bore ruku pod ruku s proletarskim muškim svijetom za sve mjere i ustanove, koje štite radničku ženu od fizičke i moralne degeneracije, dajući joj mogućnost da bude mati i uzgojiteljica djece. Nadalje mora proletarka ući sa svojim drugovima po klasi i sudbini u borbu za temeljiti društveni preobražaj, za novo društvo, u kome će se potrebnim socijalnim ustanovama stvoriti mogućnost za potpunu ekonomsku i duševnu nezavisnost obih spolova. N e radi se dakle samo o tome, da se ostvari ravno- , pravnost žene i muža u postojećem državnom i društvenom uredjenju, što je cilj buržoaskog ženskog pokreta, već se radi i preko toga, da se otklone svi okovi, koji dovode u zavisnost čovjeka prema čovjeku kao i jedan spol prema drugome. O v a k o v o riješenje ženskog pitanja isto je kao i riješenje društvenog pitanja. Prem a tome onaj, koji teži za potpunim riješenjem ženskoga pitanja, mora ići rame uz rame s onima, koji su na svojim barjacima napisali riješenje socijalnog pitanja kao kulturnog pitanja za cjelokupno čo­ vječanstvo, a to su socijaliste. O d svih stranaka socijalnodemokratska je stranka j e- 8 d i n a , koja je uzela u svoj program potpunu jednakopravnost žene, njezino oslobodjenje od svake ovisnosti i potlačenosti, ne iz agitatorskih razloga, već zbog nužde. U ovim temeljnim načelima složit će se s nama svi socijaliste. Ali to još ne znači, da će se s nama složiti i u n a č i n i m a , kojima mi zamišljamo ostvariti naše krajnje ciljeve, to jest, kojim se mjerama i putovima može postići ta željena nezavisnost i jednakopravnost sviju. Čim se ostavi oblast stvarnosti i upusti u opisivanje budućnosti, otvoreno je spekulaciji široko polje. Borba se počima oko t o g a , što je vjerojatno, a što nije. Z ato sve, što jc u tom pogledu izloženo u toj knjizi, može se sma­ trati kao l i č n o shvatanje piščevo i zato treba sve even­ tualne napadaje upućivati samo na n j e g o v u' 1i č n o s t ; za ono, što je kazano, on će sam nositi odgovornost. Napadaji, koji će biti objektivni i iskreni, dobro će nam doći, dok ćemo prelaziti sa ćutanjem preko napadaja, koji neistinito iznose sadržaj ove knjige i koji se temelje na lažnim podmetanjima. U daljim izlaganjima bit će po­ vučene s v e konzekvencije, koje će slijediti iz ispitivanja činjenica. Prvi uvjet za spoznaju istine jest, kad se ne ima predrasuda, a k cilju. Položaj žene u prastarom društvu. Glavna razdoblja prastare povijesti. Z en a i radnik imaju zajedničko to, što su ugnjetavani. Oblici toga ugnjetavanja mijenjali su se tijekom vremena i u različitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. Tijekom historijskog razvoja došla je ugnjetenima često u svijest spoznaja, da su ugnjetavani i to je vodilo promjeni i ublaženju njihova položaja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja i kod žene kao i kod. Trebalo je prije toga saznati suštinu društva i zakone, po kojima se ono razvija, pa tek onda da se javi pokret, koji će s nadom na uspjeh otklanjati ove nepravedne odnose. Objam i dubina jednog takvog pokreta zavise od količine uvidjavnosti, koju imaju zapostavljani slojevi, i o količini slobode kretanja, koju posjeduju. I u jednom i u drugom pogledu žena zaostaje iza radnika, kako po obi­ čajima i uzgoju, tako i po slobodi, koja joj se daje. O tuda žena još i danas smatra svoj potčinjeni položaj kao nešto, što se samo po sebi razumije, i nije joj lako objasniti, da je taj položaj nedostojan i da ona treba nastojati, kako će sa muškarcem postati jedna­ kopravan i u svakom pogledu ravan član društva. Z en a je postala robom prije, no što je rob postojao. U tom se položaju nalazi žena od najranijih vremena, što nam poka­ zuje povjest razvijanja ljudskog društva. Poznavanje ovog razvijanja na svaki je način nešto novo. Kao što se nije moglo održati biblijsko pričanje o stvorenju svijeta pred istraživanjima zemlje, prirode i društva, zasnovanim na nepobitnim i bezbrojnim činjenicama, isto se tako neodrživim pokazao biblijski mit o stvorenju i raz­ voju čovjeka. Još nijesu doduše sve partije u toj povjesti razvijanja posve jasne, i u nekim već poznatim dijelovima još postoje razlike mišljenja medju ispitivačima o značenju i vezi ove ili one pojave, ali uzevši općenito, postoji jas­ noća i saglasje. Nepobitno stoji, da čovjek nije došao na zemlju kao kulturni čovjek, kako se to tvrdi o prvom bi­ blijskom paru, već je on prošao, oslobodjavajući se po­ stepeno čistog životinjskog stanja, kroz beskrajno duge periode razvitka, u kojima su se najraznovrsnije mijenjali kako njegovi društveni odnosi, tako i odnosi izmedju muža i žene. Z a svrhu ovoga djela od osobite ie važnosti postepeno izlaganje odnosa muškog i ženskog spola od prastarih vre­ mena ovamo. Pošto su se u dosadanjem razvijanju čovje­ čanstva ovi odnošaji izmjenjivali zajedno sa razvijanjem načina proizvodnje na jednoj strani i sa razvijanjem načina proizvodne podjele na drugoj strani, onda se samo po sebi razumije, da će se usporedo sa daljnjim izmjenama u na­ činu proizvodnje i podjele dobara o p e t i z m j e n j i v at i i o d n o s i i z m e d j u j e d n o g i d r u g o g sp o la. U koliko se može pogledati natrag u razvoj ljudskoga društva, prva je ljudska zajednica bila horda. Ovo skoro životinjsko stanje, za koje ne imamo nikakovih izvornih dokaza, nesumnjivo je postojalo sudeći po svemu, što smo doznali o različnim kulturnim stupnjevima divljih naroda, koji su posmatrani u historijsko doba ili koji kao takovi još živu. Čovjek nije došao na svijet gotov kao više kulturno biće po zapovijedi Stvoritelja; on je u beskrajno dugom i laganom procesu razvijanja prošao kroz najrazličnija stanja i prolazeći kroz promjenljive kulturne periode i neprestano diferenciranje u svim dijelovima svijeta i podnebljima uzdignuo se postepeno do današnje kulturne visine. Ovi nam narodi daju sliku naše prošlosti i pokazuju putove, koje je čovječanstvo u dugom toku svoga razvitka prešlo. Uspije li jednom po­ staviti zajednička, opće priznata gledišta, po kojima kulturno istraživanje treba da uputi svoja ispitivanja, pokazat će se mnoštvo činjenica, koje će baciti posve novo svjetlo na ljudske odnose u prošlosti i sadašnjosti. Čovjek pripada medju životinje, koje živu u stadima, to jest medju one životinjske vrsti, u kojima pojedine jedinice živu u trajno čvrstim savezima. M eyer, O počecima države i o njezinom odnošaju prama spolnim savezima i na­ rodnosti. T ek sada smo dobili pravi pojam o postepenom sagradjivanju ljudskog društva u toku vremena. Iz toga se vidjelo, da su se sva naša dosadanja shvatanja braka, porodice i države osnivala na potpuno pogrješnim pogle­ dima, da su predstavljala sliku mašte, kojoj je manjkala svaka podloga u stvarnosti. Morgan, kojemu se pridružuje Engels, dijeli dosadašnju povjest ljudskoga roda u tri glavna razdoblja: divljaštvo, barbarstvo, civilizaciju. O ba prva razdoblja dijeli opet na niži, srednji i viši stupanj, jer se ti stupnjevi razlikuju po stanovitim osnovnim poboljšicama u pribavljanju sredstava za život. Sasvim u duhu materijalističkog shvatanja histo­ rije, kao što su ga zasnovali Karl Marks i Fridrik Engels, Morgan vidi u promjenama, što ih u stanovitim epohama izaziva u životu naroda napredak u procesu proizvodnje, to jest napredak u pribavljanju sredstava za život, glavno obilježje kulturnog razvitka. T ako niži stupanj u periodi divljaštva čini djetinjstvo ljudskoga roda, kada je čovjek živio djelimično na drveću, hranio se poglavito plodovima 1 Bachofenova je knjiga izašla 1861. Istraživanje o ginekokratiji u starini po njenoj religijoznoj i pravnoj prirodi. Stuttgart, izdali Krais i Hoffman. Ispiti­ vanje o napredovanju čovječanstva iz divljine kroz barbarstvo do civili­ zacije, u izdanju J. D ietz, Stuttgart 1891. U istoj nakladi izašlo j e : Porijetlo familije, privatnog vlasništva i države. Četvrto, pomnožano izdanje, 1892. D alje: Rodbinske organizacije kod australskih crnaca. Jedan prinos k povjesti razvijanja obitelji. Napisao Henrik Cunow, 1894. Srednji stupanj divljaštva počima upotrebom manjih živo­ tinja riba, raka itd. Javlja se izrada oružja, najprije toljage i koplja od drveta i ka­ mena, a zajedno s ovim počima lov, pa i rat sa susjednim hordama oko izvora hrane i mjesta za stanovanje i lov. Na ovom stupnju javlja se i ljudožderstvo, koje joi i danas postoji kod nekih plemena i naroda Afrike, Australije i P o ­ linezije. V iši stupanj divljaštva označen je usavršavanjem oružja u luk i strjelicu; javlja se pletenje rukom, pravljenje kotarica od like i trske i pripravljanje orudja od brušena kamena. Tim e je omogućena prerada drveta za pravljenje čamaca i koliba. Način života postao je dakle već mnogostručniji. Ova orudja i pomoćna sredstva omogućiše pri­ bavljati više hrane za uzdržavanje većeg društva ljudi. Niži stupanj b a r b a r s t v a počima po Morganu lončarstvom. Nastaje kroćenje i gojenje životinja, a zajedno s tim proizvodnja mesa i mlijeka i upotreba koža, rogova i dlake za najrazličitije svrhe. Rukom o ruku s ovim po­ čima njegovanje bilja. Na zapadu kultiviranje kuruza, na istoku gotovo svih poznatih vrsta žita osim kuruza. Srednji stupanj barbarstva pokazuje nam na istoku sve rasprostranjenije gojenje domaćih životinja, a na zapadu njegovanje hranivog bilja pomoću umjetnog natapanja. Sada se javlja takodjer upotreba suncem osušenih opeka i kamena za zgrade. Kroćenje i gajenje životinja zahtijeva stvaranje stada i vodi pastirskome životu. Dalje, potreba za većom koli­ činom hrane za ljude i marvu vodi prema poljodjelstvu. T o pak znači veću stalnost obitavanja, umnožavanje i raz­ novrsnost sredstava za život i postepeno iščezavanje ljudožderstva. V iši stepen barbarstva nastaje sa talenjem gvozdene rude i iznalaskom pisma. Pronadjen je gvozdeni plug, omo­ gućeno intenzivnije obradjivanje zemlje, primjenjena željezna sjekira i željezna lopata, koje su olakšale krčenje šume. Sa preradjivanjem željeza počima množina radova, koji ži­ votu daju drugi oblik. Željezna orudja olakšavaju gradnju kuća, ladja i kola; preradjivanjem metala javlja se dalje umjetni zanat, savršenija tehnika oružja, podizanje gradova 14 medju zidovima. Javlja se graditeljstvo kao umjetnost, a mitologija, pjesništvo i povjest po cimaj u se održavati i ras­ prostirati iznalaskom pisma. Osobito na istoku i u zemljama oko Sredozemnog m ora: Egiptu, Grčkoj, Italiji razvio se ovaj način života, koji je postavio temelj za socijalne preobražaje, koji su u tijeku vremena odlučno uplivisali na kulturni razvitak Evrope i čitave zemlje. Razdoblja divljaštva i barbarstva imala su svoje osobite spolne i društvene odnošaje, koji se vrlo znatno razlikuju od odnošaja kasnijega vremena. Đachofen i Morgan otkrili su ove odnošaje svojim te­ meljitim istraživanjima. Đachofen, proučavajući najpomnije djela starih pisaca, nastojao je da udje u suštinu pojava, koje nam se u mitologiji, narodnoj priči i historijskim spo­ menicima čine potpuno stranima, pa ipak imaju mnogo sličnosti s pojavama i dogadjajima kasnijih vremena, čak i naših dana. Morgan, pošto je desetljećima boravio medju Irokezima u državi New-York, pravio je posmatranja, po­ moću kojih je stekao posve nove i neslućene vidike u ži­ votne, porodične i srodničke odnošaje tih indijanskih plemena, a na temelju toga postala su osvijetljena i objašnjena takva posmatranja i na drugim mjestima. Naročito je Morgan svojim dugogodišnjim bavljenjem medju sjevernoameričkim Irokezima i na temelju uporednih proučavanja, na koja je bio potaknut tamošnjim opažanjima, otkrio, da se kod svih kulturno zaostalih naroda nalaze porodični i srodnički sistemi, koji se u osnovi razlikuju od naših, ali koji su slični njima morali postojati kod svih naroda na najraznijim stupnjevima kulture. O n je našao i to, da su nazivi za stepene srodstva, k a o : otac, majka, sin, kći, brat, sestra, koji su po našem mišljenju nesumnjivo postojali, označavali tada posve druge odnose. Irokez ne naziva samo svoju rodjenu djecu svojim sinovima i kćerima, već i djecu sve svoje braće, a ona njega zovu ocem. T ako isto i Irokeskinja ne naziva samo svoje sinove i kćeri svojom djecom, nego i djecu svojih sestara, koja opet nju nazivaju majkom. N a­ suprot djecu svoje b r a ć e zove ona nećacima i nećaki­ njama, a ona nju zovu tetkom. Djeca od braće zovu se braća i sestre, a isto tako i djeca od sestara. A djeca od jedne žene i njenog brata zovu se medju sobom bratići i sestrične. Značajno je dakle to, što se rodbinski nazivi kod njih ne ravnaju kao kod nas prema stepenu rodbin­ stva, već prema s p o l u rodjaka. Ovaj sistem rodbinstva vlada još ne samo kod svih amerikanskih Indijanaca i kod indijskih urodjenika, dravidskih plemena na Dekhanu i gaurskih plemena u Hindostanu, već prema istraživanjima poslije Đachofena slično je stanje moralo u prastaro vrijeme postojati svuda. A ko se na ovaj način posvuda ispitaju spolni i porodični odnosi još živih divljih ili barbarskih plemena, pokazat će se, da su ono, što je Đachofen našao kod mnogobrojnih plemena staroga svijeta, Morgan kod Irokeza, Cunow kod austral­ skih crnaca i drugi kod ostalih plemena, društvene i spolne formacije, k o j e s u č i n i l e o s n o v r a z v i t k u s v i h n a r o d a na z e ml j i. U Morganovim istraživanjima padaju u oči još i druge zanimljive činjenice. Irokeška porodica sparivanja stoji u nerazrješivom protivurječju s njezinim rodbinskim nazivima, i iz toga protivurječja izašlo se na taj način, što je još u prvoj polovici ovog stoljeća na sandvičkim otocima H aw ai nadjena porodica, koja je potpuno odgovarala tom rodbin­ skom sistemu, koji je kod Irokeza postojao samo još po imenu. Ali rodbinski sistem na Hawajima nije odgovarao opet tamošnjem obliku porodice, već upućivaše na jedan stariji, prvobitniji, ali više ne postojeći porodični oblik. Tam o su sva djeca braće i sestara bila smatrana kao braća 16 i se stre ; kao braća i sestre važila su sva djeca ne samo jedne matere i njenih sestara, ili jednog oca i njegove braće, već ukupno djeca sve braće i svih sestara bez razlike. Hawajski rodbinski sistem odgovarao je dakle jednoj stepenici razvoja, koja je stajala još niže od postojećeg porodičnog oblika. Pokazala se osobita činjenica, da su na Hawajima kao i kod sjevernoamerikanskih Indijanaca po­ stojala dva različita rodbinska sistema, koji više nijesu od­ govarali stvarnim prilikama, jer su u stvari bili prešli u jedan viši oblik. Naprotiv su rodbinski sistemi pasivni; oni tek u dugim razmacima vremena registriraju napretke, koje je porodica u tijeku vre­ mena učinila, i mijenjaju se radikalno tek onda, kada se porodica promijenila radikalno. Prouča­ vanje prastare prošlosti ne dopušta više nikakove sumnje 0 tom, da se na najnižim stupnjevima ljudskog razvoja odnos izmedju spolova potpuno razlikuje od odnosa ka­ snijeg vremena, i da su se na tim razvojnim stupnjevima razvila stanja, koja nam se čine užasom i blatom od ne­ morala, ako li gledamo očima našeg vremena. Ali kao što svaki stupanj ljudskoga razvoja ima svoje vlastite uslove za proizvodnju, ima isto tako i svoj moralni zakonik, k o j i j e s a m o o d r a z d r u š t v e n i h p r i l i k a. Moralno je ono, što je običajno, a običaj je opet ono, što odgovara najhitnijoj bitnosti, to jest socijalnim potrebama stanovite jedne periode. Morgan dolazi do zaključka, da je na nižem stepenu divljaštva vladao takav običaj spolnoga snošaja u spolnim savezima, po kome je svaka žena pripadala svakom čovjeku 1 svaki muškarac svakoj ženi, u kome je dakle postojala 17 opća mješavina promiskuitet. Svi muškarci živu u mnogoženstvu i sve žene imaju mnogo muževa. Postoji opća zajednica žena i muževa, ali i zajednica djece. Drukčije, no putem incesta krvnoga grijeha , nije ni moglo biti pr­ vobitno umnožavanje ljudi, pogotovo, ako uzmemo po bibliji, da su ljudi potekli od jednog ljudskog para. Biblija protuslovi sebi samoj u ovoj škakljivoj tački, ona pripo­ vijeda, da se Kain, pošto je ubio brata svojega A bela, sklonio ispred lica Gospodnjega u zemlji Nod. Tam o je upoznao svoju ženu, koja zatrudni i rodi mu sina. Ali otkuda je bila njegova žena? Z ar Kajinovi roditelji nijesu bili prvi ljudi? Po židovskome predanju imali su Kain i A bel dvije sestre, s kojima su oni u incestu rodili djecu. Kršćanski prevodioci biblije izostavili su, ćini se, ovu po njih fatalnu činjenicu. Z a promiskuitet u prastarim vreme­ nima, to jest, da je horda bila endogama, da je spolni snošaj bio opći, govori i to, što se po indijskome mitu Brahma oženio svojom rodjenom kćeri Saravasti; isti se mit javlja kod Egipćana i u sjevernoj Eddi. Egipćanski bog Ammon bio je muž svoje matere i ponosio se time, Odin je prema E ddi bio muž svoje kćeri Frigge. Adolf Bastian pripovijeda: ,,U Svaganwari su rajahove kćeri imale povlasticu, da slobodno biraju sebi muževe. Četiri brata, koji su se nalazili u Kapilapuru, proglasili su najstariju od svojih pet sestara za kraljicu majku i o ž e n i l i s e o s t a l i m a. U tom shvatanju zrcali se sva jednostranost toga prirodoznanca. A ko nadjemo činjenice, koje objašnjavaju sam mit, onda mu se s puno razloga mora priznati njegovo historijsko značenje. A d olf Bastian, Putovanja po unutrašnjosti Arhipela, Singapora, Batavije, M anile i Japana. Bebel: Ž ena i socijalizam. Sada su grupe, koje stoje u spolnom saobraćaju, odijeljene po g e n e r a c i j a m a tako, te djedovi i bake ćine jednu spolnu zajednicu muževa i žena. Njihova djeca ćine isto tako jedan krug zajedničkih bračnih drugova, a isto taka i njihova unučad, čim su dorasla do stanovite dobi. Tako je sada, za razliku od spolne zajednice na najnižem stupnju, kada je spolni saobraćaj bio opći, s p o l n i o d n o š a j jedne generacije sa d r ug o m isključen. Medjutim on sada postoji medju braćom i sestrama, bra­ tićima i sestričnama prvog, drugog i daljih stepena. Svi su oni medjusobno braća i sestre, ali su svi jedno drugome muž i žena. Ovom obliku porodice odgovara krvno srodstvo, koje se u prvoj polovici prošlog vijeka nalazilo na Hawajima još samo po imenu, ali ne i u zbilji. Naprotiv po amerikansko-indijanskom rodbinskom sistemu brat i sestra ne mogu nikad biti otac i mati jednog djeteta, kao što je to moglo biti po hawajskom obiteljskom sistemu. Pri tom zabode svoj štap u zemlju kao sliku svojega djela. Z a porodicom krvnog srodstva slijedi po Morganu treći, viši oblik porodične zajednice, koji on zove poro­ dicom punalua. Punalua: mili drug, mila drugarica. Protiv mišljenja Morganovog, da je naime porodica krvnog srodstva — zasnovana na organizaciji bračnih klasa, koje su se generacijama stvarale — prvotni oblik, koji je predhodio porodici punalua, ustaje Čunow u svojoj na­ prijed spomenutoj knjizi. Cunow izvodi dalje: Podjela na klase — svaki pojedini, muškarac ili žena, nosi ime svoje klase i svog spolnog sa­ veza totema — ne isključuje spolni saobraćaj izmedju rodjaka u pobočnoj liniji, nego spriječava kohabitaciju iz­ medju rodjaka u s p r a v n e i n i s p r a v n e linije, izmedju roditelja i djece, tetaka i nećaka, stričeva i sinovki. Izrazi tetka, stric i t. Cunow navodi dokaze za ispravnost svojih naziranja, koja se u pojedinostima udaljuju od Morganovih. Ali ma koliko on u pojedinostima odstupao od Morgana, on ga odlučno uzima u zaštitu od napadaja W estermarcka i drugih. Na taj je način prvi on omogućio novija istraživanja i stvorio temelj, na kom se dalje može graditi. W estermarcku i Starckeu, na koje se u glavnom poziva Ziegler, može biti drago ili ne, da se nastojanje i razvi­ janje porodice ne ravna prema njihovim buržoaskim pred­ rasudama. Kritika, koju je Cunow posvetio Zieglerovim po­ moćnicima, morala bi pokolebati i najfanatičnijeg njihovog pristašu u ocjeni njihovih prigovora Morganu. Svaki spol ima svoju totemsku živo­ tinju, naprimjer leguanskoga guštera, australskog parcova, vuka, medvjeda i t. Totem ska je životinja osobito obožavana, ona je savezu sveta i njegovi članovi ne smiju tu životinju ni ubiti ni njeno m eso jesti. Totem ska životinja ima slično značenje, kao i sveci, patroni cehova u srednjem vijeku. Brak punalua počima po Morganu sa isključenjem spolnih odnošaja izmedju rodjene braće i sestara po materi. Kad jedna žena ima više muževa, nemoguće je znati za oca. Ako je očinstvo u jednostrukom braku čestoput sumnjivo, njega je u mnogostrukom braku nemoguće utvrditi, samo porijeklo po majci je nesumnjivo i neosporno, pa su stoga djeca za vrijeme materinskog prava nazivana spurii, t. Kao što su se sve dublje promjene u socijalnim odnosima ljudi na primitivnom kulturnom stupnju vršile postepeno, to je van svake sumnje trebalo više vremena, da se porodica krvnoga srodstva preobrazi u porodicu punalua i mnogi tragovi toga preobražaja primje­ ćuju se još i u mnogo kasnije vrijeme. Najbliži izvanji po­ vod za razvitak porodice punalua bilo je možda to, da se zbog namnoženosti izvrši dioba, kako bi se zauzelo novo zemljište za pašu i obdjelavanje. A vjerojatno je i to, da su se na višem kulturnom stupnju javili pomalo pojmovi 0 štetnosti i nepristojnosti spolnog općenja izmedju braće 1 sestara i blizih rodjaka, što je zahtijevalo novo uredjenje bračne ustanove. D a je tako doista bilo, potvrdjuje jedna lijepa predaja, koju je — po Cunowljevu saopćenju — našao G ason kod Dieyerijaca, južnoaustralskog plemena, o postanku murdu-a spolne zajednice. Održalo se vijeće starješina i vijećalo se o tome, kako da se to spriječi. Kao posljedica savjetovanja upućena je jedna molba Muramuri velikom duhu , a taj zapovijedi u svom odgo­ voru, da se pleme podijeli na različite grane, a ove da se zbog razlikovanja označe raznim imenima prema živim i mrtvim predmetima, naprimjer prema dingu vrsta domaćeg psa , mišu, kazuaru, kiši, leguanskom gušteru itd. Članovi jedne iste grupe nijesu se smjeli medju sobom uzimati, 21 nego samo članovi jedne grupe i članovi druge grupe. Lafargue riješava svojim doka­ zivanjem čitav niz inače tamnih i protuslovnih mjesta u 1. T o je drugi dokaz za tačnost Lafargueovog shvatanja. Gentilska organizacija branila je že­ nidbu medju osobama, koje su potjecale iz istoga roda. A po rodovskim pojmovima jesu zajedničkog porijetla ne­ vjesta i majka mladoženjina, ako imaju ista imena. Naravno, da današnji Zidovi ne imaju ni pojma o savezu te njihove predrasude sa starinskim njihovim rodovnim uredjenjem, koje je branilo takove brakove izmedju rodjaka. U početku su se time htjele spriječiti degenerativne posljedice krvnog spolnog općenja, i ma da je rodovsko uredjenje kod Z i­ dova propalo još prije hiljadu godina, predaja se ipak, kako vidimo, održala u predrasudi. Iskustva, stečena još prije kod gajenja životinja, morala su predočiti štetnost krvnoga grijeha. Kako su daleko sizala ta iskustva, vidi se iz 1. Stari su dakle 1 9. Kad smo već počeli da govorimo o prilikama starih Zidova, ajde da navedemo još i neke druge č i n j e n i c e , koje potvrdjuju, da je kod njih u prastaro vrijeme vladalo materinsko pravo. O dista se dakle radi o tom, da je iz m a t e r i n s k o g p r a v a postala zapovijed, o kojoj tumači biblije ne imaju ni pojma, pa je zato u posve krivom svijetlu prikazuju. Materinsko pravo izbija i u 4. Tam o stoji, da je Jair imao oca iz plemena Jude, a majku iz plemena Manasije, pak se ipak Jair izričito zove s i n o m M a n a s i j e i bio je u tom plemenu nasljednik. Jedan drugi primjer za materinsko pravo kod starih Zidova nalazi se u knjizi Nehemijinoj 7, 63. Tam o se djeca jednog svećenika, koji se oženio iz židovskog bratstva Đarzilaj, zovu imenom toga bratstva Đarzilaj, pa se prema tomu zovu ne imenom svojega oca, već imenom majke. U porodici punalua uzimaju se po Morganu jedno ili više koljena sestara jedne porodice sa jednim ili više ko­ ljena braće d r u g e porodice. Rodjene sestre ili sestrične prvog, drugog i daljeg stepena bijahu zajedničke žene svojih zajedničkih muževa, a ovi nijesu smjeli biti njihova braća. Rodjena braća ili rodjaci raznog stepena bijahu zajednički muževi svojih zajedničkih žena, a ove nijesu smjele biti njihove sestre. Pošto je tako krvni spolni sa­ obraćaj prestao, novi je oblik porodice nesumnjivo doprinjeo bržem i snažnijem razvitku plemena i pribavio onima, koja su uzela ovu porodičnu ormu, premoć nad onima, koja su zadržala stari oblik odnošaja. Rodbinski odnos, koji se razvio iz porodice punalua, 23 bio je ovaj: Djeca od sestara moje majke i njena su djeca, a djeca od braće mojega oca su i njegova djeca, a sva zajedno su moja braća i sestre. Djeca od b r a ć e moje majke su njezini nećaci i nećakinje, a djeca od sestara mojega oca su njegovi sinovci i sinovke, a sva zajedno su moji bratići i sestrične. D a lje : Muževi od sestara moje majke su i njeni muževi, a žene od braće mojega oca su i njegove žene, ali sestre od mojega oca i braća od moje majke isključeni su iz obiteljske zajednice, a njihova su djeca moji bratići i sestrične1. Podizanjem kulture razvija se ukidanje spolnog odnošaja izmedju sve braće i svih sestara, pa se to postepeno prenosi na najudaljenije rodjake u sporednoj liniji po ma­ terinoj lozi. Javlja se nova grupa krvnog srodstva rod gens , koji se u prvom obliku razvio iz rodjenih i daljih sestara, njihove djece i njihove rodjene i dalje braće po materi. R od ima jednu pramajku, od koje potiču ženski nasljed­ nici u generacijama. Muževi svojih žena ne spadaju u tu grupu krvnog srodstva, u rod svojih žena, već pripadaju rodu svojih sestara. Prema tome — doklegod je bilo pri­ znato nasljedje po materi — i žene su imale pravo su­ djelovanja i glasanja u rodovskom vijeću, one su birale saheme poglavare i ratne starješine i skidale ih. K ad je Hanibal s Galima učinio savez proti Rimljanima, imalo se u slučaju nesuglasica sa saveznicima povjeriti pravo pre­ sude galskim ženama. Toliko je bilo Hanibalovo povjerenje u njihovu nepristranost. P a opet imadu jedan običaj, kojim se razlikuju od svakog drugog naroda na svijetu. Sta više, kad se slo1 Fr. E ngels, Porijetlo porodice i t. Kao raniji porodični oblici, tako se i gens osnivao na zajednici vlasništva, to jest na komunističkom načinu gospodarstva. Z ena je upravljala i vodila porodičnu zajednicu, za to je imala veliki ugled kako u kući tako u pitanjima odnosa familije prema plemenu. Ceste pojave kraljica i vladarica u starini, njihov odlučni upliv, kad su vladali njihovi sinovi, primjerice u Egiptu, sve je to bilo posljedicom materinskog prava. U onim je vreme­ nima mitologija u velikom dijelu poprimila ženski značaj; Astarta, Demetra, Cerera, Latona, Izida, Frigga, Freja, G erda i t. Z ena je nepovredljiva, ubijstvo matere je najteži zločin pozivajući sve muževe na osvetu. Krvna je osveta zajednička stvar za sve ljude jednoga plemena, svaki je dužan da osveti nekoga člana te porodične zajednice za nepravdu, koju mu je nanio član drugoga plemena. Obrana žena potiče muškarce na najveću hrabrost. Tako su se pokazivala djelovanja materinskog prava u svim životnim odnosima starih naroda, kod Babilonaca, Asiraca, Egipćana, kod Grka prije herojskoga vremena, kod italskih plemena prije sagradjenja Rima, kod Skita, Gala, Iberaca i Kantabrijaca, Germana i t. Z ena ima u onim vremenima po­ ložaj, kakav nije imala nikada poslije. O n prezirno govori o ženskim slugama sa Nila, koji su pripadnicima slabijega spola dali u do­ maćem i javnom životu prava i slobode, koje su jednome Grku ili Rimljaninu morale izgledati nečuvene. Odnosi su bili posve jednostavni, život primitivan. Pojedina plemena odijeliše se jedno od drugoga, ali zato poštivahu jedno drugomu oblasti. Kad je pleme bilo na­ padnuto, bili su ga muškarci dužni braniti, u ćem ih snažno pomagahu žene. Po Herodotu su kod Skita i žene sudje­ lovale u b o ju ; po njegovoj se tvrdnji djevica mogla udati tek onda, pošto je ubila jednog neprijatelja. Uopće bijahu u starini tjelesne i duševne razlike izmedju muškarca i žene daleko manje, no u današnjem društvu. Gotovo kod svih divljih i u barbarstvu živućih naroda su razlike u težini i i veličini mozga manje no kod naroda u civilizaciji. Kod tih naroda ne zaostaju žene tjelesnom snagom i spretnošću nimalo za muškarcima. Z a to ne govori samo svjedočanstvo starih pisaca o narodima, kod kojih vladaše materinsko pravo, za to svjedoče i ženske vojske Ašantija i zapadnoafričkoga kralja u Dahomeu, koje se odlikuju hrabrošću i divljaštvom. T o potvrdjuje i sud Tacitov o ženama kod starih Germana i podaci Cezarovi o ženama Iberaca i Skota. Kolumbo je pred Santa Cruzom imao održati bitku s jednim indijanskim plemenom, u kojoj su se žene ponijele isto tako hrabro kao i muškarci. Johnstoneu moraju žene Andombijaca na Kongu teško raditi i nositi velike terete, ali opet provode posvema sretan život. O ne su često snažnije od muževa, bolje razvijene i imadu često upravo prekrasna tjelesa. O Manymenima kod Arruwima u istome kraju veli P a rk e : ,T o su lijepi ljudi, osobito su žene ljepušaste i mogu nositi isto tako teške terete kao i muškarci. T ako u srednjoj Australiji dogadja se zgodimice, da muževi tuku svoje žene iz ljubomora, ali u takovim slučajevima nerijetko se dešava, da žena uzvrati i bez pomoći izlupa muža. N a Kubi su se žene borile uz bok svojih muževa i imale su 26 veliku neovisnost. Kod nekih indijanskih rasa, kao kod Puebla u Sjevernoj Americi i kod Patagonaca, žene su velike kao muškarci, a ni kod Rusa, što se tjelesne veličine tiče, ne postoji tako velika razlika izmedju spolova, kao kod Engleza ili Francuza. Njega su prosto otjerali, pa se onda ili po­ vratio u svoj rod, gdje je bio dočekan neprijateljski, ili je stupio u drugi rod, gdje su prama njemu bili snošljiviji. Na Sambeziju naišao je na Đalondu, lijepo i snažno poljodjelsko pleme crnaca, kod kojega su žene uživale privilegovan položaj, što su mu potvrdila saopćenja Portu­ galaca, koja su mu se u početku činila nevjerovatna. O ne sjede u vijeću; mladoženja mora iz svojega sela putovati u ženino; on se pri tom obvezuje, da će majku svoje žene, dok bude živa, opskrbljivati gorivom, a u slučaju da dodje do rastave, ostat će djeca vlasništvo matere. No naprotiv mora se žena brinuti za muževljevu hranu. Pa i ako dodje gdjekada do malih razmirica izmedju muževa i žena, Livingstone je našao, da se muževi ne bune proti tomu ; vidio je naprotiv, da se muškarci, koji su uvrijedili žene, kazne vrlo osjetljivo i to — gladovanjem. Čovjek dodje kući da jede, ali žena ga pošalje drugoj i on ostaje gladan. Mislio sam, da sam se oženio ženama, ali one su mi sve od reda vještice! Ja sam neženja, ne imam ni jedne žene! Je li to pravo za čovjeka, kao što sam j a! Borba izmedju m aterinskog i očinskog prava. Sa namnožanjetn stanovništva postaje čitav niz sestrin­ skih rodova, koji opet stvaraju kćerinske rodove. Materin je rod za njih fratrija. V iše fratrija čine pleme. O va je društvena organizacija tako čvrsta, te je bila podlogom voj­ ničkoj organizaciji u starim državama, kad je već staro ro­ dovsko uredjenje bilo propalo. Pleme se dijeli u više ple­ mena, koja imaju jednako uredjenje i u svakom od njih ostaju stari rodovi. Ali pošto rodovsko uredjenje zabranjuje brak izmedju braće i sestara i svih rodjaka u materinoj liniji do najudaljenijeg člana, ono je time samo sebe po­ kopalo. Kako su medjusobni odnošaji pojedinih rodova bivali tijekom društvenog i privrednog razvitka sve zamr­ šeniji, to se zabrana braka izmedju različnih rodova nije mogla dugo održati, ona je morala sama po sebi pasti i rasprsnuti se. Dok je proizvodnja životnih namirnica sta­ jala još na najnižim stepenima zadovoljavajući vrlo malenim zahtjevima, bila je djelatnost muža i žene u glavnom jed­ naka. Ali sa uvećavanjem podjele rada nastupila je ne samo podjela poslova, već i podjela zanimanja. Ribolov, lov, stočarstvo, poljodjelstvo zahtijevali su naročitih znanja, a ona su u daleko većoj mjeri bila potrebna za pravljenje alata i posudja, koja su bila poglavito vlasništvo muževa. Muškarac, koji je u tom razvoju stupio naprijed, bio je pravi gospodar i vlasnik ovih izvora bogatstva. Sa namnožavanjem stanovništva i sa težnjom za većim pašnjacima i oranicama javila su se ne samo trvenja i borbe oko posjeda najboljeg zemljišta i tla, nego se javila i po­ treba radnih snaga. Sto su brojnije bile te snage, to veće je bilo bogatstvo proizvoda i stada. T o je najprije dovelo do otmice žena, a kasnije do zarobljivanja pobijedjenih muževa, koje su u početku ubijali. T im e su došla dva ele­ menta u staro rodovsko uredjenje ne slažući se dugo s njim. Sa sve većim dife­ renciranjem poslova nastaje iz sve veće potrebe orudja, sudova, oružja itd. Nastaje po­ sebno stanovništvo, koje se bavi zanatom, sa zasebnim interesima kako u pogledu na imanje tako i na njegovo nasljedjivanje. Dokle se porijeklo vodilo u ženskoj liniji, nasljedjivali su rodovski srodnici svoje pokojne rodovske drugove po materinoj lozi. Imanje je ostalo u rodu. Ali u novom stanju, kad je otac postao vlasnikom, to jest posjednikom stada i robova, oružja i posuda, kad je postao zanatlijom i trgov­ cem, pripala je poslije njegove smrti, dokle je on ubrojavan u materin rod, njegova svojina ne njegovoj djeci, nego njegovoj braći i sestrama i djeci i potomstvu njegovih sestara. Rodjena djeca nisu dobila ništa. Težnja, da se ovo stanje promijeni bila je dakle vrlo velika, i ono se promijenilo. Prije svega, namjesto braka sa više muževa i žena postala je porodica parova. Neki čovjek živio je sa jednom ženom i djeca, potekla iz toga odnošaja, bila su njihova djeca. O ve porodice parova rasprostirale su se u toliko više, u koliko je zabrana braka u rodovskoj organi­ zaciji otežavala takovo uzimanje i u koliko su navedeni ekonomski uzroci iziskivali nov oblik porodičnog života. Staro stanje stvari, počivajući na zajedničkom gospodar­ stvu, nije se moglo izmiriti sa ličnom svojinom. S t a l e ž i z a n i m a n j e odlučivali su, kad je bilo nužno odabrati mjesto za stanovanje. Iz proizvodnje robe, koja je sada nastala, izašla je trgovina sa susjednim i stranim narodima, što je bilo povodom novčanoj privredi. Taj razvoj je vodio i upravljao muškarac. Privatni njegovi interesi nijesu u glav­ nom imali ništa zajedničko sa starom rodovskom organi­ zacijom, čiji interesi bijahu često puta protivni njegovima. T ako je značaj rodova sve više opadao. Najposlije je rod sačuvao još samo vršenje vjerskih funkcija u porodičnoj zajednici; njegovo je ekonomsko značenje propalo i po­ svemašnji raspad rodovskog uredjenja bio je tek pitanje vremena. Sa ovim raspadanjem starog rodovskog uredjenja pao 29 je ubrzo upliv i položaj ženin. Materinskog je prava ne­ stalo, a na njegovo je mjesto došlo očinsko pravo. Čovjek je kao privatni vlasnik imao interesa u djeci, koju je mogao smatrati z a k o n i t o m i učiniti nasljednicima svojega vlas­ ništva, p a j e z a t o z a b r a n i o ž e n i s n o š a j s a drugim muškarcima. Naprotiv, on je za sebe zadržao pravo, da pored prave žene ili više njih drži toliko priležnica, koliko je mogao da ih uzdržava. I djeca ovih priležnica bila su smatrana zakonitom djecom. Dva važna dokaza u tom po­ gledu nalazimo u bibliji. A imaše robinju Misirku, po imenu Agaru. Pa reče Sara A vram u: gle, G ospod me je za­ tvorio, da ne rodim ; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje. I Avram prista na riječ Sarinu. Tam o stoji: ,,A Rahilja vi­ djevši gdje ne radja djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj; i reče Jakovu: daj mi djece, ili ću umrijeti. A Jakov se rasrdi na Rahilju i re č e : zar sam ja, a ne Bog, koji ti ne da poroda? A ona reče: eto robinje moje V ale, lezi s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati djece od nje. I dade mu Valu, robinju svoju, za ženu, i Jakov leže s njom. O n je, kao što je poznato, obje glavne žene kupio služeći za svaku od njih njihovu ocu Labanu po sedam godina. Ali ona je mogla postati zakonitom ženom, čim je ispunila ove propise: morala je odrezati sebi kosu i n o k te ; odjeću, u kojoj bijaše zaro1 Knjiga o sudijama 21, 2 0 i dalie. Najviše je žena imao, kako je poznato, kralj Salamun, koji je po knjizi o kraljevima I, 11 imao ne manje nego 700 žena i 300 priležnica. Čim je očinsko pravo, to jest porijeklo po muškoj lozi ovladalo u židovskoj rodovskoj organizaciji, kćeri su bile isključene od nasljedstva. Ovo je kasnije bilo samo u toliko izmijenjeno, ako otac ne bi ostavio nijednoga sina. Ali kad one stadoše namjeravati, da se po starome običaju udadu u neko drugo pleme, Josipovo se pleme požalilo, da će mu na taj način propasti nasljedje. Na to je Mojsije presudio 4, 36 , da nasljednice mogu slobodno birati muževe, ali da su obvezane ostati u plemenu svojih otaca. Dakle, zbog svojine je povrijedjeno staro bračno uredjenje. Uostalom, već je u staro­ zavjetnom, dakle historijskom vremenu ovladalo očinsko pravo kod Zidova i organizacija bratstva i plemena osni­ vala se kao kod Rimljana na nasljedjivanju po muškoj lozi. Prema tomu bijahu kćeri isključene iz nasljedja, kako se to vidi iz I. Nije li nas držao kao tudjinke, kad nas je prodao? Brak je bio kupovni brak. Z eni je bila nametnuta najstroža čistoća, dok muškarac nije bio vezan uz tu zapovijed, već je osim toga imao pravo imati i više žena. A ko se mužu prve bračne noći učinilo, da mu je žena već prije vjenčanja izgubila djevi- 31 čanstvo, imao je pravo, ne samo da ju otjera, već da je dade i kamenovati. Ista bi kazan stigla i brakolomnicu, a muža samo onda, kad bi počinio brakolomstvo s tudjom ženom židovskoga porijekla. O n je tada morao napisati knjigu odpusnicu, dati ženi ruku i pustiti je iz kuće. D a je kasnije kod Z idova ženin položaj bio nizak, vidi se i otuda, što još i danas žene u sinagogi prisustvuju službi božjoj odvojeno od ljudi i što se ni u molitvi ne spo­ minju. A ko se nadje deset muškaraca na okupu, oni smiju vršiti službu božju. Z ene toga ne mogu, ma koliko ih bilo. Slično tome naredio je Solon u A teni, da se na­ sljednica mora udati za svoga najbližeg muškog agnata, ma oboje pripadali istomu rodu i ma je takav brak bio zabranjen po ranijem pravu. Solon je naredio i to, da vlasnik ne mora, kao dotle, ako umre bez djece, ostaviti svoj imetak svomu rodu, već da može u oporuci imeno­ vati za nasljednika koga hoće. Vidimo dakle, da čovjek ne upravlja vlasništvom, već vlasništvo upravlja njime i postaje njegovim gospodarom. Sa vladom privatnog vlasništva bilo je zapečaćeno podjarmljenje žene pod muškarca. Nastupilo je vrijeme pod­ cjenjivanja i čak preziranja žene. A k o posjetilac sidje za sedam stepenica u polumračan prostor, primjetit će prema sebi na zidu otvore, koji vode u jedan potpuno mračan prostor. N a pitanje, kuda vode ti otvori, odgovorio nam je v o d ič : u prostor za žene, gdje one prisustvuju službi božjoj. M oderne su sina­ goge povoljnije udešene za žene, ali je odvojenje žena od muškaraca očuvano. Na koji se način ovaj preobražaj u pojedinostima iz­ vršio, teško je pokazati. Ali ova p r v a v e l i k a r e v o l u ­ ci j a, koja se javila u razvoju čovječanstva, nije izvršena istovremeno kod svih starih kulturnih naroda niti svuda na isti način. Medju narodima Grčke bila je prva A tena, gdje je najprije nastupio novi poredak u odnosima. Engels drži, da se ovaj veliki preobražaj izvršio posve mirno, i kad su stvorene sve pogodbe za novo pravo, bilo je tek potrebno jednostavno glasanje rodova, da se materinsko pravo zamijeni očinskim. Naprotiv, Đach­ ofen pozivajući se na stare pisce misli, da su se žene že­ stoko usprotivile tom društvenom preobražaju. O n naime u pričama o amazonskim carstvima, koje se nalaze u povjesti Azije i Istoka i koje su se pojavile i u Južnoj Americi i Kini, vidi dokaze za borbu i otpor žena protiv novog uredjenja. Sa nastupom muške vladavine izgubile su žene i svoj položaj u općini, isključene su iz vijeća i svakog važnog uticaja. Čovjek ih sili na bračnu vjernost, koju za sebe ne priznaje; ako žena prekrši tu vjernost, ona čini najveću prevaru, koja može snaći novoga gradjanina; ona mu do­ nosi u kuću stranu djecu kao baštinike njegova imetka, čega radi kažnjavahu stari narodi ženu, koja je prekršila bračnu vjernost, kaznom smrti ili ropstva. Materinsko pravo u grčkim mitima i dramama. I ako su tako žene uklonjene sa svog vladarskog po­ ložaja, ipak su stari običaji i navike vladali duhovima još mnogo stoljeća, premda je dublji njihov smisao postao pomalo sve nerazumljiviji narodima. T ek sadašnje se vrijeme trudi, da bi ispitalo značenje tim starim običajima. Tako se u Grčkoj zadržao religijozni običaj, da žene prizivaju za savjet i pomoć samo boginje. Još i u kasnijem vremenu grčke su žene svetkovale ovaj praznik pet dana u čast Demetre i na svetkovini nije smio biti prisutan nijedan muškarac. Slično se dogadjalo u starom Rimu u čast Cererinu. Demetra i Cerera bijahu boginje plodnosti. Takve svetkovine obdržavale su se i u N je­ mačkoj daleko u kršćanski srednji vijek i bile su posvećene Friggi, koja je starim Germanima bila boginja plodnosti; i ovdje su muškarci bili isključeni od učestvovanja. Predm et je ovaj: A ga­ memnon, kralj u Mikeni, muž Klitemnestrin, žrtvuje po zapovijedi proročišta pri svom pohodu na Troju svoju kćer IHgeniju. Mati se bunila proti žrtvovanju svog djeteta, koje po materinskom pravu ne pripada njezinome mužu, i u Agamemnonovoj odsutnosti uzima za muža Egista, što nije bilo nemoralno po starinskom pravu. Kad se Agamemnon iza mnogogodišnjeg izbivanja vratio u Mikenu, ubije ga po nagovoru Klitemnestrinu Egist. O rest, Agamemnonov i Klitemnestrin sin, osvećuje po zapovijedi Apolona i A tene smrt očevu, ubijajući mater i Egista. Poradi ubijstva, po­ činjenog na materi, progone O resta Erinije, koje zastupaju staro pravo. Apolon i A tena, koja po mitu n e m a ma j ke , jer je gotova iskočila iz glave Zeusove, brane O resta i zastupaju novo, očinsko pravo. Radi presude stvar dolazi pred areopag, gdje se razvije ovakav razgovor, u kom su izražena oba suprotna gledišta: Erinija : Je li te prorok A p o lo n naveo na ubijstvo majke? O r e s t: Još ni do danas ne proklinjali svoju sudbinu. Erinija: Tako veliš sada, ali ćeš uskoro drukčije govoriti. O rest: Vjerujem , ali će mi pom oći otac iz groba. Erinija: Nadaj se u mrtve ti, što si m a jk u ubio. O rest: Dvostruki je grijeh navukla ona na svoju griješnu glavu. E rinija: Kako to? Obavijesti o tom i sudije. O r e s t: O na je ubila muža i ubila mi je oca. Erinija: 1 ti još živiš, dok je o n a okajala ubivstvo. O rest: Z ašto je nijesi gonila za života? Bebel: Ž ena i socijalizam. Erinije dakle ne priznavaju nikakovo očinsko i muževIjevo pravo, za njih postoji samo materinsko pravo. Njima je ravnodušno, što je Klitemnestra dala umoriti muža, jer on je bio stranac; naprotiv, one zahtijevaju, da se kazni ubica matere, jer je O rest, ubivši majku, učinio najteže zločinstvo, koje se u starom rodovskom uredjenju moglo učiniti. O na samo prima i nosi probudjeni ž iv o t; O tac ga stvara, ona čuva tu zalogu Prijateljstva medju njima, ako je Bog ne povrijedi. T o ću potvrditi sigurnim dokazom. Z ato na mišljenje Apolonovo odgovaraju Erinije: T i uništavaš sile starog vremena. T i, mladi bože, hoćeš da upropastiš nas stare. Sudije se spremaju za presudu, pola ih je za staro, a pola za novo pravo, tako da prijeti opasnost jednakih gla­ sova. T ada dohvati A tena glasački kamečak s oltara i spu­ štajući ga u žaru govori: M eni je pripalo dati posljednju riječ I ja spuštam ovaj kamečak za O re sta ; Ja z a m a j k u n e z n a m , nije me rodila, k o, N o iz sveg srca hvalim s v e , š t o j e m u š P a č a k i u b r a k u , jer sam sva očeva. Neka pobijedi Orest i pri jednakoj podjeli glasova. Izbiju iz zemlje u isto vrijeme na jednom mjestu maslina, a na drugom voda. Preplašeni kralj pošalje poslanstvo u Delfe, da pita proročište o zna­ čenju ovih dogadjaja. Odgovor je glasio: Maslina označuje Minervu, a voda Neptuna i sada stoji do gradjana, po kome će od ta dva božanstva nazvati svoj grad. Kekrops sazove narodnu skupštinu, u kojoj su imali pravo glasanja muškarci i žene. Muževi su glasali za Neptuna, žene za Minervu, i pošto su žene imale jedan glas više, pobijedi Minerva. T o razljuti Neptuna i on poplavi morem zem­ ljišta Atenjana. D a bi ublažili srdžbu boga. Brak, koji učini oca glavom porodice, očinsko pravo pobijedi materinsko pravo. Zakonite žene i hetere u Ateni. Prelaz iz materinskog prava u očinsko izvršen je svuda kao i u Ateni, čim je dostignut sličan stupanj kulturnog razvitka. Z ena je potisnuta u kuču, izolovana je i dobiva posebne prostorije — ginekonitis — u kojima živi. Isklju­ čena je čak od dodira s muškarcima, koji posjećuju kuću. T o je bila glavna svrha odjeljivanja. Ovaj preobražaj u običajima dolazi do izražaja već u Odiseji. Eshilova O restija u novoj obradi gosp. W ilam owitz-M ollendorfa, publika i kritika bijahu nesposobne da shvate duboki smisao ove tragedije i ona je za njih bila nešto nerazumljivo. Žena, i kad je udovica, stoji pod gospodstvom najbližeg muškog rodjaka i nema više prava da bira muža. Siti dugog obmanjivanja lukave Penelope, prosioci se kroz usta Antinojeva obraćaju k Telemaku i zahtijevaju: Eto, prosci te opominju, da znaš i sam U srcu svom, a da i svi Ahajci znadu! Ako izadje iz kuće, mora da se zavija, da ne bi izazvala požudu kakvog drugog čovjeka. Na istoku, gdje su spolne strasti uslijed žarke klime najžešće, još je i danas najstrože provadjano ovo odjeljivanje žena. Medju starim narodima služi A tena za ugled novim uredjenjem. Javno se nije smjela nigdje pokazati, na ulicu je izlazila pod koprenom i odje­ vena najjednostavnije. Ako je učinila brakolomstvo, ona je po Solonovu zakonu platila taj svoj grijeh gubitkom života ili slobode. Muž ju je mogao prodati kao robinju. I uvijek postoji strašna o p a sn o st: Kakav će on biti, dobar ili rdjav? Euripid je rodjen u Salamini 4 8 0 god. A ko je muž tražiood žene zbog radjanja zakonitih nasljednika strogu uzdržljivost prema drugim ljudima, on nije bio sklon da i sebi nametne istu uzdržljivost prema drugim ženama. Ž ene, koje su se istaknule ljepotom i duhom, obično tudjinke, cijenile su više slobodan život u najintimnijim vezama sa muškarcima, nego bračno ropstvo. U tome tada nije bilo ničega za gnjušanje. Ime i slava ovih hetera, koje su podržavale najintimnije odnose sa prvim ljudima Grčke i prisustvovale njihovim učenim raz­ govorima i njihovim gozbama, doprlo je do naših dana, dok su imena zakonitih žena većinom zaboravljena i iščeznula. T ako je lijepa Aspazija bila intimna prijateljica zna­ menitog Perikla, koji se kasnije s njom oženio; ime hetere Frine postalo je kasnije ime za sve one žene, koje su se za novac prodavale. Frina je stajala u intimnim odnosima sa Hiperidesom i poslužila je Praksitelu, jednom od prvih vajara Grčke, kao model za njegovu Afroditu. Danaja je bila draga Epikurova, Arheanasa draga Platonova. Druge znamenite hetere bijahu Lais Korintska, Gnathaneja i t. N e ima znamenitijega Grka, koji nije općio s heterama. T o je bio način njihova života. A domaćin je živio, kako ga je bila volja. I danas se to često dešava. Prosti­ tucija se od slobodnog spolnog saobraćaja razlikuje time, što žena prodaje svoje tijelo za materijalna dobra bilo j e d n o m čovjeku, bilo cijelom nizu muškaraca. Prostitucija nastaje, ćim za ženu prodavanje njezinih draži postaje zanat. Solon, stvorivši A teni novo pravo, slavljen kao stvoritelj novog pravnog stanja, osnovao je javne ženske kuće, deikterion državni bordel , i za sve je posjetitelje bila cijena jednako visoka. Po Filemonu iznosila je ta cijena jedan obol, od prilike dvadesetipet filira našega novca. Deikterij je bio nepovredljiv kao i hramovi Grka i Rimljana i kršćanske crkve u srednjem vijeku, on je stajao pod zaštitom vlasti. Oko stoipedeset godina prije Krista bio je i jeruzolimski hram običajno sastajalište ovakovih djevojaka. Jer ti si prodavao javne ženskinje za zdravlje grada, za moral grada, koji je pun snažnih mladih muškaraca, te bi se bez tvoje mudre uredbe bili podali proganjanju boljeg ženskog svijeta. Tako su državni zakoni priznavali muškarcima kao prirpdno pravo, da rade ono, što bi za žene značilo prezrenje i težak prestup. Čini se, da su se grčke žene često osvećivale svojim muževima za naneseno ugnjetavanje. Ako je prostitucija dopuna monogamnog braka s jedne strane, brakolomstvo žena i nevjera prema muževima jest njegova dopuna s druge strane. Medju grčkim pjesnicima drama važi Euripid kao ženomrzac, jer voli u svojim dramama napadati žene. Kratko i jasno : G djegod ima publike, tragedija i borova, Tu se mi nazivamo noćnim pticama, pohotljivicama, Prijateljicama flaša, varalicama, brbljavicama, K od nas nije ništa dobro, mi smo muškarcima krst i pokora, Stoga, kad nam muž dodje kući izkazališta,2 G leda nas zlobno i obazire se, D a gdjegod nije skriven kakav ljubavnik. O dsad nam se ne dopušta ništa, što smo prije toga R adile, jer nas je on predstavio muževima tako opako, D a im žena izgleda zaljubljena, ako vijenac plete, Hi ako u kućanstvu što razbije, Muž odmah p ita : Zašto su ti crijepovi? Sigurno zbog prijatelja iz Korinta. Sudeći po završnim rečenicama ove optužbe, u Grčkoj nije postojao onaj običaj, koji je vladao ranije u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama, po kome je domaćin svoju ženu i rodjenu kćer ustupao gostu za jednu noć. O ovom običaju, koji je vrijedio u Holandiji još u petnaestom vijeku, kaže Murner o v o : ,,U Holandiji je običaj, kad domaćin ima dragoga gosta, da mu ustupi svoju ženu na dobru vjeru. O n tvrdi, da su kod oba spola iste 1 Aristofan, Tesm oforijske svečanosti. Stih 38 5 i dalje. Dalje, da žene budu zajednička svojina ljudi, a tako isto i djeca, tako, da otac ne pozna svoje dijete, ni dijete svojega oca. Aristotel misli više buržoaski. Tukidid izriče jedan nazor, kojemu će povladjivati svi filistri. O n veli, da najveću pohvalu zaslužuje ona žena, o kojoj se van kuće ne govori ni dobro ni zlo. Pri takvim pogledima moralo je poštovanje žena sve više padati. Z bog straha od prenaseljenosti izbjegavan je dapače intiman dodir s njom. Došlo se do neprirodnog udovolja­ vanja spolnom nagonu. Grčke države bijahu gradovi sa malom okolinom, koja je mogla ishraniti samo ograničen broj stanovništva. Ovaj strah od prenaseljenosti pobudio je Aristotela, da savjetuje ljudima uzdržavanje od žena i vršenje spolnog snošaja s dječacima. V eć je prije njega Sokrat hvalio ljubav prama dječacima kao znak više obra­ zovanosti. Najzad, ovoj neprirodnoj strasti bili su naklonjeni najčuveniji ljudi Grčke. Poštovanje žena spade na najniži stepen. Bilo je kuća s muškim prostitutkama, kao što ih je bilo sa ženskima. U takovoj društvenoj atmosferi mogla je postati Tukididova izreka, da je žena gora od morskog talasa za bure, od žara vatre i od divlje gorske bujice. T o se dogadjalo naročito medju stanovnicima otoka Lesbosa, poradi čega se ova zabluda zvala i zove lesbijskom ljubavi, jer još nije izumrla i još se danas podržava. Dok je u A teni i u ostaloj Grčkoj već vladalo očin­ sko pravo, u Sparti, koja-je s Atenom vodila borbu oko prevlasti, još je vladalo materinsko pravo, dakle stanje, koje je postalo posve neobično većini Grka. Predaja veli : Jednoga dana upita jedan Grk nekoga Spartanca, kojom se kaznom kazni u Sparti brakolomnik. Svi stari pisci tvrde, da su ove osobine kod žena u doba materinskog prava bile veoma razvijene. Neslobodan položaj, koji je kasnije nastupio, morao je utjecati šte tn o ; ta se promjena ogleda u razno­ likosti odijela u oba razdoblja. Odijelo dorske žene stajalo je slobodno i lako na ramenima, ruke i listovi bili su slo­ bodni, to je odijelo Dijane, koja je u našim muzejima predstavljena slobodno i smjelo. Naprotiv jonsko odijelo sakrivaše oblik i spriječavaše pokret. Način, na koji se žena odijeva, daleko je više znak njene zavisnosti i uzrok njene nemoći, nego što se to obično i danas uzima. Spartanski običaj, da djevojke idu gole sve do udaje — što je uostalom i podneblje dopuštalo — pogla­ vito je činio, po mišljenju jednog starog pisca, da se kod Spartanaca razvije ukus za jednostavnost i težnja za dosto­ 42 janstvenom spoljašnošću, i prema pogledima onoga vremena, nije nimalo vrijedjao sramežljivost i izazivao požudu. I djevojke su zajedno s dječacima prisustvovale svim tjele­ snim vježbama. Tako se odgajao jedan snažan, samosvijestan spol, koji je znao svoju- vrijednost, kako to do kazuje odgovor Leonidine žene tudjinki. Ostaci materinskog prava u običajima različitih naroda. U najužoj vezi sa nastalim materinskim pravom stajal. Tako bijaše u Babilonu r e l i g i o z n a dužnost djevojaka, do­ raslih za udaju, da jedanput dodju u hram Milite, da bi žrtvovale svoje djevičanstvo prodajući se jednom čovjeku. Slično se dogadjalo u Serapeumu u Memfisu, u Armeniji u čast boginje Anaite, na Cipru, u Tiru i u Sidonu na čast A starte ili Afrodite. Sličnim običajima takodjer slu­ žile su Izidine svetkovine kod Egipćana. Ovo žrtvovanje djevičanstva bilo je kod boginje otkupljivanje isključivog pripadanja jednome muškarcu u braku. Prirodni zakon tvari odbacuje svako ograničenje, mrzi sve okove i smatra svaku isklju­ čivost kao grijeh prema božanstvu. Po materinskom pravu žene su prije udaje mogle slobodno stupati u spolni saobraćaj, a muškarci su se protiv toga tako malo bunili, te su najviše cijenili onu ženu, za kojom se najviše žudjelo. Naprotiv, na žene strogo p a z e ; oni ih kupuju od njihovih roditelja za veliko 1 Đachofen, Materinsko pravo. A o kćeri kralja Keopsa u Egiptu pripovijeda priča, da je sazidala jednu piramidu sa dohodcima od prodaje svojih draži. Slične prilike postoje još i danas na marijanskim, fili­ pinskim i polinezijskim otocima, zatim po W aitzovu mi­ šljenju kod različitih afričkih plemena. Drugi jedan običaj, koji se dugo održao na Đalearima i u kome se ogleda pravo svih muškaraca na ženu, bijaše u tom, što su prve bračne noći puštani kod nevjeste krvni srodnici po godi­ nama starosti. Najzadnji je došao zaručnik. Ovaj se običaj kod drugih plemena izmijenio u toliko, što su ovaj privileg kod nevjeste uživali predstavnici toga plemena, sve­ ćenici ili plemenske poglavice kraljevi. Tako na Malabaru Caimari plaćaju patamarima svećenicima , da uzmu ne­ vinost njihovim ženama. Najviši svećenik namburi dužan je, da ukaže kralju zamorinu ovu uslugu pri nje­ govu vjenčanju, a kralj mu za to plaća pedeset zlatnika. K od drugih nekih naroda vršena je i vrši se ta defloracija djevojke, gdjekad dapače i ženske djece samo od nekoliko mjeseci, s pomoću naročito u tu svrhu udešenih kipova. Može se uzeti i to, da jus primae noctis pravo prve noći , koji je do u kasni srednji vijek postojao kod nas u Njemačkoj i u Evropi, zahvaljuje svoj postanak jednakoj tradiciji. Vlastelin, koji se smatrao go­ spodarom svojih pripadnika ili kmetova, naslijedio je ovo pravo od plemenskoga poglavice. Kasnije više o tom. Tragovi materinskog prava pokazuju se dalje u oso­ bitim običajima južnoameričkih plemena, — ovi su se, iz­ gleda, održali i kod Baska, naroda sa prastarim navikama i običajima, — da na mjesto rodilje njezin muž legne u 1 K. K autsky, Postanak braka i porodice. K osm os 1883. Ovaj običaj znači, da otac priznaje novorodjenče za svoje dijete. Ovaj običaj kao da još postoji kod raznih gorskih plemena Kine, a pred nedugo vrijeme postojao je još i na Korzici. Medju spomenicima, koje je njemačka vlada predložila njemačkom saboru zasijedanje 1894. Način izražavanja i opisivanja kod izvjestitelja pokazuje, kako su im tudje prilike, koje spominju, i kako se u njima ne mogu snači. O činstvo je ravnodušno ; braća i sestre sama su majčina djeca. Muškarac ne predaje svojinu u nasljedje svojoj djeci, već djeci svoje sestre, dakle nećacima i nećakinjama, kao najbližim krvnim srodnicima. Neki poglavica W aya objasnio mi je užasnom engleštinom : Sestra moja i ja smo sigurni krvni srodnici, pošto smo djeca iste matere; jasno je dalje, da je moja sestra u krvnom rodbinstvu sa svojim sinom, dakle je njezin sin moj nasljednik i bit će poslije moje smrti kralj mojega grada tow n. Kad sam ga zatim upitao : zar o n ne ima djece, odgovorio mi je valjajući se u smijehu na zemlji, da kod njih ne imaju djecu muškarci, već samo ženskinje. Takozvana djeca Bellova, koja se često odgajaju u njemačkim gradovima, djeca su njegovih žena, kojima s e n e z n a z a o č e v e ; jer jednim bih se možda i ja mogao nazvati. Sto će na taj opis iz sadašnjosti reći poricatelji nasljedja po ma­ teri? N aš je izvjestitelj čovjek s otvorenim očima, koji pogleda stvar do dna; koliko čini to isto od onih, koji živu medju tim poludivljim ple­ menima? Wlislocki, koji je godinama živio medju sedmogradskim ciganima i bio konačno adoptiran od jed­ noga njihovih plemena, javlja,1 da su od četiri ciganska plemena, koja su u vrijeme, dok je on medju njima živio, dobila stari svoj ustav, bila dva plemena, A ian i i Cale, gdje je postojalo nasledje po materinoj lozi. Oženi li se putujući ciganin, on dolazi u porodicu svoje žene, koja ravna čitavim ciganskim domom. Imanje je vlasništvo že­ nino, odnosno ženine familije, dok je muž stranac. A po materinskom pravu ostaju i djeca u materinoj porodici. Dapače i u današnjoj Njemačkoj postoji još materinsko pravo. Uzalud su dosada bili svi pokušaji, da se ukine taj stari običaj. Kako malo može vrijediti sadašnji oblik porodice i monogamskog braka kao prastara i vječna ustanova, poka­ zuje još i raširenost kupovnog braka i otmice, poligamije i poliandrije. I u Grčkoj bijaše žena predmet kupovnine. Čim je prestupila kućni prag svoga bračnog druga, prestala je po­ stojati za svoju porodicu. Simbolski se to izražavalo tako, što su narešena kola, koja su je dovezla u kuću muževljevu, bila spaljena pred vratima. Kod O stiaka u Sibiriji prodaje još i danas otac svoju kćer; s poslanicima zaručnikovim on pregovara o visini cijene. Kao u doba JakovIjevo, postoji kod različnih afričkih plemena običaj, da muškarac, koji prosi kćer, služi kod budućeg tasta. Poznato je, da kupovni brak nije ni kod nas izumro, postojeći danas više no ikada u buržoaskom društvu. Novčani brak, te je općenito običan kod naših bogatih klasa, nije ništa, do li kupovni brak. Kao simbol, da je žena stečena kao blago, valja smatrati i vjenčani dar, te ga po običaju daje zaručnik zaručnici. W iislocki, Slike iz života sedmogradskih cigana. O povjesti, 46 Uz kupovni brak postojala je i otmica. Otmica nije bila obična tek kod starih Zidova, već svagdje u starini, ona postoji kod svih gotovo naroda. Najpoznatiji je primjer iz povjesti otmica Sabinjanaka po Rimljanima. Otmica žena bijaše svagdje ondje, gdje nije bilo dovoljno žena ili gdje je običajem mnogoženstvo, kao općenito na istoku. Naro­ čito je tamo obuzela ona velike opsege, dok je još posto­ jalo arapsko carstvo, od sedmog do dvanaestog stoljeća naših vremena. Simbolski se pojavljuje otmica žena još i danas pogdjegdje, primjerice kod Araukanaca u južnoj Chili. Dokle prijatelji mladoženjini pregovaraju s ocem nevjestinim, mla­ doženja se prikrada do blizine kuće, da bi se dočepao nevjeste. I čim je uhvati, baca J e na spremljena konja i bježi s njome u najbližu šumu. Ž ene, ljudi i djeca podignu veliku viku i gledaju da spriječe bijeg. Ali čim se mlado­ ženja sa svojom nevjestom dohvati šumske guštare, već se smatra, da je brak zaključen. O n je zaključen, pa ma dje­ vojka bila odvedena i proti volji roditelja. Slični običaji postoje kod australskih plemena. Kod nas sjeća još na otmicu žena običaj svadbenog putovanja; nevjesta se odvodi iz očinskoga doma. N a­ protiv, mijenjanje prstena podsjeća na podložnost i vezanje žene uz čovjeka. Ovaj se običaj prviput javio u Rimu. Nevjesta je dobijala od mladoženje željezan prsten, kao znak njezinog vezanja uz čovjeka. Kasnije se ovaj prsten pravio od zlata, a tek mnogo kasnije uvedena je medjusobna izmjena prstenova, kao znak medjusobnog spajanja. Prema mnogoženstvu poligamiji , koje smo vidjeli kod istočnih naroda i kod kojih još i danas postoji, ma da samo kod privilegovanih i imućnih zbog malog broja žena i ve­ likih troškova, ističe se mnogomuštvo poliandrija. Ono postoji poglavito kod gorskih naroda u Tibetu, kod Garrasa na indijskokineskoj granici, kod Đaiga u Godwani, kod Naira u najjužnijoj Indiji, a kao da postoji kod Eskima i Aleuta. Porijeklo se odredjuje po materi, jer nije drukčije moguće, djeca pripadaju njoj. Muževi ženini su redovito braća. Ako se oženi najstariji brat, ostala su braća isto tako muževi ženini, a pored toga ima žena pravo da uzme 47 i druge muževe. Ali i muškarci imaju prava na više žena. Kakvi su uzroci izazvali postanak poliandrije, još nije ra­ svijetljeno. Pošto poliandrijska plemena živu sva bez iz­ nimke ili na visokim gorama ili u hladnim podnebljima, vjerovatno je, da je poliandriju izazvala jedna pojava, o kojoj Tarnowsky govori. Tarnowsky misli, da se ovim sma­ njivanjem spolne akcije može objasniti relativno sporo mno­ ženje stanovnika u visokim predjelima i da ono putem baštinjivosti postaje jedan od degenerativnih momenata, koji utiču na perverznost spolnog osjećanja. Trajno stanovanje i življenje u vrlo visokim ili hladnim predjelima čini, te više muževa nije ništa mnogo za jednu ženu. Z ene su za to već i od prirode udešene prema tomu, zašto svjedoči činjenica, da kod eskimskih djevojaka menstruacija nastupa redovito tek u devetnaestoj njihovoj godini, dok se ona u vrućim krajevima javlja već u de­ vetoj ili desetoj, a u blagom podneblju izmedju četrnaeste i šesnaeste. A ko žarki predjeli po općem mišljenju poja­ čavaju spolni nagon, zbog čega je naročito u vrućim zem­ ljama rasprostranjeno mnogoženstvo, onda ga hladni pre­ djeli, a ovamo pripadaju visoke gorske zemlje, moraju znatno oslabljivati. Pored toga je iskustvom utvrdjeno, da se začeće rjedje javlja kod žena, koje stupaju u spolni odnošaj s više muškaraca. Z ato je priraštaj stanovništva kod poliandrije slab i potpuno odgovara teškoći pribav­ ljanja životnih namirnica u hladnim predjelima i visokim planinama. Tim e bi bilo dokazano, da je način proizvodnje — u ovom, nama naoko tako stranom stanju poliandrije — od presudnog uticaja na odnose medju spolovima. Još bi se imalo utvrditi samo to, da li i kod plemena na visokim planinama i u hladnoj zoni vlada ubijanje ženske djece, kao što je to poznato kod mongolskih plemena, što živu u visokom kineskom gorju. Nestajanje gensa u Rimu. Poslije roda sa materinskim pravom došao je na nje­ govo mjesto rod s očinskim pravom, koji je imao znatno slabije funkcije. Glavni mu je zadatak bio da vrši zajed­ ničke religijozne poslove i sahranjivanja i da primi na sebe uzajamnu obvezu za zaštitu i pom oć; pravo, a u izvjesnim slučajevima i dužnost roda bila je, da se brine o ženidbi i udaji, pa ticalo se to bogatih nasljednica ili ubogih sirotica. Rod je još upravljao i preostalom zajedničkom svojinom. Sa postankom privatnog vlasništva i vezanog s njim nasljednog prava nastale su klasne razlike i klasne suprot­ nosti. Nastupio je tijekom vremena savez imućnika protiv onih, što ništa nemaju. Imućni su htjeli da prigrabe u svoje ruke sve vladajuće položaje u novoj zajednici i da ih osigurajusvojim nasljednicima. Novčana privreda po­ stavši neizbježivom stvorila je prije nepoznate dužničke odnose. Borbe protiv vanjskih neprijatelja i suprotni inte­ resi u unutrašnjosti, kao i različiti interesi i odnosi medju poljodjelstvom, zanatom i trgovinom, iziskivali su zamršene pravne odredbe i naročite organe, koji su bdili nad redo­ vitim kretanjem društvenoga stroja i presudjivali sporove. Isto to vrijedi za odnose izmedju gospodara i robova, dužnika i vjerovnika. Tako je postala potrebna jedna sila, koja je sve ove odnose nadgledala, vodila, uredjivala, izravnjavala, zaštićivala i kažnjavala. Prirodno je, da je državna uprava pala u ruke onih,koji su imali najvećeg interesa, da se ona osnuje i koji su silom svoje društvene moći vršili najveći uticaj, — u r u k e i m u ć n i k a. Aristokracija po­ sjeda stajala je dakle nasuprot demokraciji i tamo, gdje je vladala potpuna jednakost političkih prava. Z a vrijeme odnošaja, koji su vladali u vrijeme starog materinskog prava, nije bilo pisanih prava. Odnošaji su bili jednostavni, a običaj je bio smatran svetinjom. U 49 novom, mnogo složenijem uredjenju, bilo je pisano pravo jedna od najvažnijih potreba, a bili su potrebni i naročiti organi, koji će ga primjenjivati. Ali kako su pravni odnosi i poslovi postajali sve složeniji, pojavila se osobita klasa ljudi, koja je imala za zadatak izučavati pravna pravila i koja je najzad imala i sama interesa, da ih sve vise komplikuje. Tako su postali pravni naučenjaci, juristi, koji su zbog značenja, te ga je stvoreno pravo imalo za čitavo društvo, postali najuplivniji stalež. Novi gradjanski pravni poredak dobio je u toku vremena svoj najklasičniji izraz u rimskoj državi, i otuda onaj uticaj, što ga rimsko pravo vrši do dana današnjega. Državno je dakle uredjenje nužna posljedica svakog društva, koje se na višem stupnju podjele rada razdijeli na velik broj različitih zanimanja sa različnim, često puta suprotnim interesima, te se bore. O tuda dolazi nužno tla­ čenje slabijih. T o su uvidjali i Nabatejci, jedno arapsko pleme, koji su se po Diodoru pokoravali ovoj zapovijedi: ne sijati, ne saditi, ne piti vina i ne graditi kuća, već sta­ novati u šatorima, jer kad bi tako radili, l a k o b i i h j e d n a v i š a s i l a državna sila p r i s i l i l a , d a s e p o ­ k o r a v a j u. Slični propisi postojali su i kod Rahebićana, potomaka Mojsijeva tasta. O tuda su se Zidovi klonili mora, jer ono pogoduje trgovini, kolonizaciji i gomilanju blaga; otuda nadalje strogi zakoni proti dodiru s drugim narodima, stroge zabrane zaključivanja braka s drugim narodnostima, zakoni o siromasima, agrarni zakoni, godina svečanosti, sve dakle 1 M ojsijevsko ptavo, napisao Joh. Bebel: Ž en a i socijalizam. Trebalo je spriječiti, da Zidovi postanu narod, k o j i i m a d r ž a v u. Stoga se kod Zidova i održala ple­ menska organizacija, zasnovana na rodovskom uredjenju, sve do njihovog potpunog rasula, a tragovi toga osjećaju se i danas. U osnivanju Rima učestvovala su, čini se, latinska plemena, koja su već bila izašla iz materinskog prava. Zene, kojih nijesu imali, oteli su, kako je već spomenuto, iz ple­ mena Sabinaca i prozvali se po tom Kviritima. Još u kasno vrijeme nazivani su rimski gradjani u pučkoj skup­ štini imenom Kvirita. Populus romanus značilo je slobodno stanovništvo Rima uopće, a populus Romanus quiritium značilo je rimskog gradjanina i po porijeklu i po pravima. U rimskom rodu vladalo je očinsko pravo. Djeca su bila jedini nasljednici, a gdje njih nije bilo, nasljedjivali su srod­ nici u muškoj liniji, a ako nije bilo ni njih, imanje je pri­ padalo rodu. Sa udajom je žena gubila pravo da naslijedi imanja svojega oca i njegove braće, ona je istupila iz svog roda, i ni ona ni njena djeca nisu mogli nasljedjivati njenog oca i njegovu braću. A ko se pak ne uda, njeno je nasljedje bilo izgubljeno za očinski rod. Podjela na rodove i bratstva činila je u Rimu vjekovima podlogu za vojničku organizaciju i vršenje gradjanskih prava. Ali sa propadanjem rodova, zasnovanih na očinskome pravu, i sa opadanjem njihova značenja nastajale su povoljnije prilike za rimske žene; kasnije su one ne samo nasljedjivale, već su i uprav­ ljale svojim imanjem, dakle su bile u daleko povoljnijem položaju, nego njihove grčke sestre. Ovaj slobodniji položaj, koji su žene postepeno stekle, pobudio je starijega Catona, koji se rodio 234. Kod naših starih žene nijesu mogle vršiti čak ni privatne poslove bez skrbnika i bile su u potpunoj zavisnosti od očeva, braće, m uževa: mi trpimo ćak i to, da one prisvajaju ono, što pripada republici, pa i da se miješaju u narodne skupštine. Puštate uzde njihovoj vlastoljubivoj prirodi, pa se opet nadate, da će one same ograničiti svoju samovolju. T o je još najmanje ograničenje, koje žene trpe, više preko svoje volje, nego iz poštovanja prema običajima ili zakonima. O ne, da u istinu govorimo, žele slobodu, ne, razuzdanost u svakom pogledu. I ako su tek počele, da nam budu jednake, doskora će biti nad nama. Po smrti očevoj za skrbnika je dolazio najbliži muški srodnik, pa ma on i ne imao uslova, da bude agnat. Skrbnik je bio u pravu, da prenese skrbništvo svakog časa na kojugod treću osobu. Rimska dakle žena nije u početku imala pred zakonom svoje volje. Oblici zaključivanja braka bijahu različni i primahu tijekom stoljeća najraznolikije promjene. Najsvečaniji brak bio je zaključen pred najvišim svećenikom u prisutnosti od najmanje deset svjedoka, i tu je bračni par kao u znak spajanja jeo kolač od brašna, soli i vode. Vidi se, da se ovdje radi o jednom obredu, koji ima veliku sličnost sa lomljenjem hostije kod kršćanske mise. Drugi oblik bračnog zaključivanja bio je zauzimanje imanja, koje se smatralo kao izvršeno, čim je žena, po pristanku oca ili skrbnika, živjela godinu dana pod jednim krovom zajedno sa svojim mladoženjom. N a treći je način brak zaključivan nekom vrsti uzajamne kupovnine, pri čemu jedno drugome dade novce i obećanje, da žele da budu muž i žena. Z a vrijeme C iceronovo1 bio je za obje strane slobodan razvod i čak 1 Rodjen 106. Ali lex Julia de adulteriis propisao je, da se razvod mora svečano oglasiti, i to je propisano zbog toga, što su se žene, koje su imale da odgovaraju za brakolomstvo, često puta pozivale na to, kako su razvod već izvršile. Justinijan kršćanin 1 zabranio je razvod braka, osim kad je oboje htjelo ići u manastir. Ali njegov nasljednik Justin II. S porastom moći i bogatstva u Rimu dodje na mjesto nekadašnje stroge ćudorednosti porok i strasti najgore vrsti. Rim je bio središte, iz kojega su se rasprostirali blud, raskoš i čulna istančanost po cijelom tadašnjem kulturnom svijetu. Strasti su naročito za carskih vremena, pomagane na razne načine od careva, poprimale oblike, koji su gra­ ničili sa ludilom. Muškarci i žene natjecali su se u poro­ cima. Broj javnih ženskih kuća bivao je sve veći, a pored njih grčka ljubav ljubav prama dječacima sve je više hva­ tala maha u muškim krugovima. Neko vrijeme bio je u Rimu broj prostituisanih mladih ljudi veći od broja prostituisanih žena. Ove strasti zauzeše u Rimu tolike razmjere, te postadoše opasnost za opstanak carstva. Z a primjerom muška­ raca išle su ž e n e ; bilo je žena, kako veli Seneka,3 koje su brojile svoje godine ne po konzulima kao obično, već po broju svojih muževa. Brakolomstvo je bilo posvudašnje, i žene, da bi izbjegle teške kazni, koje su ih očekivale, dale su se upisivati kao prostitutke u edilske listine. T o su radile i najotmjenije dame u Rimu. Pavla Rimljanima 1, 2 6 i 27 : Zato ih je i Bog pustio, da dotle odu u sramnoj nasladi. Jer su se i njihove žene odale nepri­ rodnom vršenju snošaja. Isto tako su i ljudi napustili prirodno vršenje sa ženom iv tražili naslade jedan s drugim i vršili blud medju sobom. Z ato je 16. Koji je imao djece, bio je u činu veći od onoga, koji nije imao djece, ili od onoga, koji nije bio oženjen. T ko nije bio u braku, nije smio primiti nasledja, osim od svojih najbližih rodjaka. Ljudi bez djece mogahu baštiniti tek polovicu. Ostalo je pripalo državi. Z ene, koje su bile okrivljene zbog brakolomstva, morale su jedan dio svog miraza ustupiti prevarenomu mužu. Uslijed toga bilo je muževa, koji su se ženili računajući na brakolomstvo svoje žene. T o je bio povod Plutarhovoj o pasci: Rimljani se ne žene, da bi dobili baštinike, već da baštine. Kasnije je bio Julijev zakon još i pooštren. Tiberije je naredio, da se ne smije podavati za novac nijedna žena, čiji je djed, otac ili muž bio rimski plemić. Z a muškarce dašto nije bilo takvih kazni. Dalje, kako Juvenal javlja, u Rimu je u nje­ govo doba u prvoj polovici prvog vijeka prije Krista tro­ vanje bračnih drugova bilo česta pojava. Protivno običajima Rimljana u doba careva, kada je bezbračnost i neimanje djece prevršilo svaku mjeru, radili su Zidovi. Židovka nije doduše imala pravo izbora, otac joj je odredjivao muža, ali je brak bio dužnost, koju je ona zdušno vršila. Nikad ne jedu, nikad ne spavaju s ne­ prijateljima, i premda su jako podvrženi putenosti, izbje­ gavaju spolni odnošaj s tudjinkam a. Pa ipak nastoje oko množenja naroda. Jer ubiti jednoga od potomaka grijeh je kod njih; a duše slučajno poginulih ili pogubljenih sma­ traju besmrtnima. O tuda i ljubav vprema rasplodjavanju i preziranje smrti. Naprotiv, u rimskom se društvu izvršavao proces raspadanja i rasula, koji je carstvo vodio prema njegovu koncu: Raspuštenosti, koja je graničila s ludilom, usprotivio se drugi ekstrem najstrože uzdržaljivosti. I kao što je prije raskalašenost, tako je sada asceza poprimila religijozne oblike. Z a nju je činio propa­ gandu sanjarski fanatizam. Raskoš i blud vladajućih klasa, koji prelažahu svaku mjeru, stajahu u najžešćoj suprotnosti prema bijedi i nevolji milijuna i milijuna ljudi, što ih je osvajački Rim dovukao u Italiju u ropstvo iz svih zemalja tada poznatog svijeta. Medju ovima bijaše mnogo žena, koje su, otrgnute od domaćeg ognjišta, rastavljene od rodi­ telja i muža i od svoje djece, osjećale najdublju nevolju i težile za oslobodjenjem. Veliki broj rimskih žena, gnjušajući se nad onim, što se oko njih zbivalo, osjećao je to isto. Svaka promjena njihova položaja bila bi im dobro došla. Duboko čeznuće za promjenom i za spasenjem obuzelo je široke slojeve i činilo se, da se približava spasitelj. Osvojenju židovskoga carstva i Jerusolima po Rimljanima bilo 1 Tacit, Historije, 5. Krist je došao i pojavilo se kršćanstvo. O no je bilo opozicija proti životinjskom materijalizmu, koji je vladao medju mogućnicima i bogatašima rimskoga carstva, ono je bilo ustajanje proti vpreziranju i potlačivanju masa. Ali poŠto je ono poteklo iz Židovstva, koje je poznavalo tek bespravnost žene i — zaneseno biblijskom predodžbom — gledalo u njoj uzroke svega zla, ono je propovijedalo pre­ ziranje žene, uzdržaljivost i uništenje puti, zbog koje se u ono vrijeme tako teško griješilo, ono je svojim dvosmislelim pripovijedima upućivalo na neko buduće carstvo, u kom su neki vidjeli nebesko, a drugi zemaljsko, i koje će svima donijeti slobodu i pravdu. O no je s takovim naukama našlo plodno zemljište na močvarnome tlu rimskoga carstva. Z ena se, kao i svi bijednici, nadajući se oslobodjenju i spasu iz svog položaja, gorljivo i pripravno priključila tome po­ kretu. T a do danas nije bilo većeg i znatnijeg pokreta u svijetu, u kom se ne bi i žene istaknule kao borilice i mučenice. Oni, koji hvale kršćanstvo kao neku veliku kul­ turnu tečevivu, ne smiju zaboraviti, da je baš žena bila, kojoj ono mora da zahvali veliki dio svog uspjeha. Njezina gorljivost pri preobraćanju na novu vjeru igrala je veliku ulogu kako u rimskom carstvu, tako i medju barbarskim narodima srednjega vijeka. O na je često i najmogućnije obratila na kršćanstvo. T ako je primjerice Klotilda sklonula na primitak kršćanske vjere franačkoga kralja Klodviga. Berta, kentska kraljica i Gizela, ugarska kraljica, uvele su u svojim zemljama kršćanstvo. Uplivu žena treba zahvaliti preobraćenje mnogih velikih ličnosti. A li kršćanstvo je vrlo zlo platilo ženi za te usluge. O no u svojim naukama sadrži isto preziranje žene, što ga u sebi sadrže sve istočne reli­ gije. O no joj zapovijeda, da bude poslušna služavka svome mužu, pa još i danas mora ona da mu pred oltarom dade obećanje poslušnosti. Cujmo, kako govori biblija i kršćanstvo o ženi i o braku. U devetoj se zapovijedi spominje žena zajedno sa služinčadi i domaćim životinjama. Čovjek se opominje, da ne žudi ni za ženom svoga bližnjega, ni za svojim slugom, ni za svojom sluškinjom, ni za svojim volom, ni za svojim oslom, ni za svim onim, što ima njegov bližnji. Z ena je dakle stvar, komad vlasništva, kojega muškarac ne smije željeti, dok je u tudjem posjedu. Isus, koji je pripadao jednoj sekti najstrožeg ascetizma i uzdržaljivosti,1 odgovorio je svojim učenicima na pitanje o braku ovako: T u riječ ne razumije svako, već kojima je to dano. Jer su neki uškopljeni zato, što su takvi izašli iz utrobe ma­ terine, neki su uškopljeni zato, što su ih ljudi uškopili; a neki su uškopljeni zato, š t o s u s a m i s e b e u š k o p i l i r a d i c a r s t v a n e b e s k o g. Tijelo se buni protiv duha i duh protiv tijela. T a mržnja protiv tijela, to je m r ž n j a p r o t i v ž e n e , a l i i s t r a h o d ž e n e , koja je pri­ kazivana zavodnicom muža — vidi prizor u zemaljskom paradizu. U tome su smislu propovijedali apoštoli i crkveni oci, u tom je smislu radila crkva kroz čitavi srednji vijek stvarajući samostane i uvodeći celibat svećenika, pa u tom smislu djeluje ona još i danas. I zato su apostoli i crkveni oci brak smatrali uvijek nekim po­ trebnim zlom, kako se to danas veli za prostituciju. Moglo bi se na­ vesti još stotine citata od najuplivnijih crkvenih otaca, koji su svi od reda naučavali isto. O d ovih nauka boluje još teško današnje društvo i oporavlja se vrlo polako. Pavao podiže svoj moćni glas i protiv višeg obrazovanja ženina govoreći u prvoj poslanici Timoteju 2, II i t. Ako pak hoće, jda štogod nauće, n e k a p i ­ taju d o m a muže ve. Pošto je kršćanstvo smjesa od židovstva i grčke filozofije, koji imaju korijen u starijim kulturama Indijaca, Đabilonaca i Egipćana, to je podčinjeni položaj, što ga je ženi pridije­ lilo kršćanstvo, zajedničko učenje u cijelom kulturnom svi­ jetu od prestanka materinskog prava. Z ena je dakle i po indijskom kao i po starozavjetnom shvatanju zavodnica. Svaki gospodarski odnos ponizuje podčinjenoga. A podčinjen položaj ženin očuvan je sve do danas, i to na nekulturnom istoku još više, nego medju narodima s kršćanskim naziranjem na svijet. Ono, što je postepeno popravilo položaj ženin u takozvanom kršćanskom svijetu, nije bilo kršćanstvo, već k u l t u r a z a p a d a , k o j a s e razvi la b o r b o m pr ot i v k r š ć a n s k o g nazora. Kršćanstvo nije uzrok, da je položaj ženin danas po­ voljniji, no u vrijeme postanka njegovog. Kršćanstvo je bilo primorano, da protiv svoje volje izmijeni svoje držanje prema ženi. Sta više, oni tvrde, da je kršćanstvo oslobodilo ženu iz njezinog ranijeg niskog položaja, i pozivaju se pri tom naročito na vjerovanje u Mariju, odnosno Bogorodicu, na 59 vjerovanje, koje je kasnije zavladalo kršćanstvom i koje je znak nekog poštovanja prema ženskom spolu. Katolička crkva, u kojoj ovo vjerovanje postoji, teško da bi smjela dijeliti ovo mišljenje. Crkveni sabor u Makonu, koji je u šestom vijeku pretresao, da li žena ima dušu i sa jednim glasom većine odlučio, da ima, tako isto pokazuje neprijateljsko raspoloženje prema ženi. Na mjesto Kibele, Milite, Afrodite, V e ­ nere, Cerere i t. Ž ena u srednjem vijeku. Položaj žen e kod Germana. Uzdržaljivost je možda lijepa vrlina, ali je u stvari teška i gorka. Leipzig i H eidelberg 1870. Čovjek odreže kosu preljubnici i otjera je pred srodnicima golu iz sela, jer se prema povrjedjivanju ćudoredja ne ima nikakovih obzira. Ni po ljepoti, ni po mla­ dosti ili bogatstvu ne će takva žena naći muža. Tamo nitko ne smatra, da su poroci sitnica, kojoj se možeš na­ smijati ; tamo nije nikako uživanje zavesti ili biti zaveden. Mladići se kasno žene i zbog toga zadržavaju svoju snagu; pa ni djevojke se ne udavaju brzo i kod njih se opaža isto takva bujnost i jednaka tjelesna veličina. U istim go­ dinama, jednako jaki uzimaju se i snaga roditelja prelazi na djecu. Dakako, da je kod njih bila preljubnica strogo kažnjena, ali to nije vrijedilo za brakolomnog muža. U T acitovo je doba rod kod Germana bio još u cvjetanju. O n, kome su u vremenu razvijenih rimskih odnosa rodovsko uredjenje i njegovi osnovi bili nepoznata i nerazumljiva stvar, pripovijeda sa začudjenjem, da kod Germana čovjek smatra djecu svoje sestre kao svoju rodjenu, dapače, da je krvna veza izmedju ujaka i nećaka svetija još i uža od one izmedju oca i sina, tako, da je u potrazi za jamcima sin sestre vrijedio kao veća garancija od rodjenoga sina. Engels pripominje na t o : Ako članovi jednog takvog roda dadu kao zalogu jednog svog sina i ako on padne kao žrtva nevjerstva očeva, takav se otac morao sam ubiti. A ko je pak to bio nećak, onda je njegovom propašću po- 61 vrijedjeno najsvetije rodovsko pravo. Z a njegovu je smrt kriv najbliži mu rodjak, koji je prije svih drugih bio dužan da štiti dječaka ili m ladića; on ga ili nije smio dati u zalog ili je morao ugovor očuvati. Djeca su nasljedjivala oca, a ako njih nije bilo, nasljedje je prelazilo na njegovu braću i braću njegovih roditelja. Priznavanje prava nasljedja majčinoma bratu, i ako su očevi rodjaci imali pretežno pravo nasljedja, objašnjava se time, što je staro pravo tek bilo iščezlo. Uspomene na staro pravo bile su dakle uzrok pažnji Germana prema ženskome spolu, što je T acita tako iznenadilo. O n je našao još i to, da su im žene hrabrost jako raspaljivale. Z a starog Germana bilo je najgroznije pomisliti, da vidi svoju ženu u ropstvu i podčinjenosti, i takva ih je pomisao podstrekavala na skrajnji otpor. Ali su i žene bile prožete jednim duhom, koji je Rimljanima jako imponovao. Kad Marije nije pristao, da zarobljene žene Teutonaca posveti za svećenice V esti božici djevičanske nevinosti , one su izvršile samoubijstvo. U Tacitovo doba Nijemci su već bili stalno nastanjeni; dioba zemljišta vršila se svake godine podjelom, a u za­ jedničkoj svojini ostali su šuma, voda i pašnjaci. Njihov način života bio je još vrlo jednostavan, bogatstvo im se sastojalo poglavito u sto c i; odijevali su se grubim vunenim ogrtačem ili životinjskim krznom. Z ene i prvaci nosili su još i lanenu košulju. Izradbom kovina bavila su se tek ona plemena, koja su živjela i suviše daleko, a da bi se kod njih mogli uvoziti rimski industrijski proizvodi. Pravdu je izricalo za manje stvari vijeće starješina, za važnije pak narodna skupština. Starješine su birane, i to ponajčešće iz iste porodice, ali prelazak u očinsko pravo omogućio je nasljednost ovog položaja i doveo je najzad do plemstva, iz kojega je kasnije niknula kraljevska vlast. Kakogod u Grčkoj i Rimu, i njemački je rod propao uslijed postanka privatne svojine, uslijed razvitka zanata i trgovine i mije1 E ngels, Porijeklo porodice i t. Na mjesto roda došla je ustanova marke Markgenossenschaft , demokratska organizacija slobodnih seljaka, koja je u toku stoljeća da­ vala jak otpor u borbi protiv plemstva, crkve i knezova, i koja nije potpuno iščezla ni onda, kad je zagospodarila feudalna država i počela dotle slobodne seljake bacati u zavisnost i ropstvo. Predstavnici marke bili su porodični starješine. Z ene, kćeri, snahe bijahu isključene iz vijeća i uprave. Bila su prošla vremena, kad su žene rukovodile plemenskim po­ slovima, što je Tacita veoma začudjavalo i što on spo­ minje s prezirom. U petom je stoljeću salijski zakon ukinuo pravo ženskoga spola na nasljedjivanje plemenskih dobara. Svaki muški član bratstva, čim se oženi, sticao je pravo na jedan dio zajedničkog zemljišta. Djed i baka, otac i mati i njihova djeca živjeli su obično pod jednim krovom u zadruzi, i češće se dogadjalo, da otac, da bi dobio nov dio zemljišta, oženi još nedorasla i za brak nerazvijena sina odraslom djevojkom, s kojom je on mjesto sina vršio supružanske dužnosti. A ko im se rodi kći, dobivaju tovar d rv a ; ako je novorodjenče sin, dva tovara. Vjerski je obred bio nepoznat, izjave pristanka s obje strane bile su dovoljne i kad je par ušao u bračnu postelju, brak je bio 1 Isto se to dešavalo u ruskome miru. V idi de Laveleye, Pravlasnišlvo, prijevod Karla Đuchera. A ko je sin, onda neka to isto učini u utorak i u subotu, pa neka ženi kupi od toga vina i bijela hljeba, dok boluje od poroda. Maurer, Povjest ustanove marke u N je­ mačkoj. T o se potvrdjuje uobičajenim pozdravom, kojim otac u Amrischwendu kod St. Blasiena odgovara na glas o rodjenju djeteta. A k o je djevojka, on usklikne : A h , sto mu muka I A ako je sin, klikne on : A h, hiljadu mu muka 1 Narodni život u Badenu, na­ pisao Eduard H ugo Maier. Običaj, da brak postaje pravovaljan istom poslije crkvenoga obreda, nastao je tekar u devetom stoljeću, a istom je u šesnaestom vijeku odlukom trijentskog sabora brak proglašen sakramentom katoličke crkve. Feudalizam i pravo prve noći. Sa postankom feudalne države pogoršalo se stanje za veliki broj članova zajednice. Pobjedonosni vojskovodje služili su se silom, da zavladaju velikim oblastima ; sebe su smatrali za gospodare zajedničke svojine, koju su na stanovito vrijeme ili s pravom nasledjivanja ustupali svojoj odanoj pratnji: zarobljenicima, robovima i oslobodjenim robovima, obično stranog porijetla. Na taj su način stvorili dvorsko ili službujuće plemstvo, koje im je u svemu stajalo na službu. Osnivanje velikog franačkog carstva uni­ štilo je i posljednje ostatke starog rodovskog uredjenja. Na mjesto vijeća starješina došle su pod vojskovodje i plemstvo, koje se sad stvorilo. Z bog neprekidnih osvajačkih ratova i medjusobnih borbi prvaka, ogromna masa slobodnih ljudi, koja je sve te terete snosila, propadala je i osiromašavala. O ni više nijesu mogli odgovarati vojnoj obvezi. Mjesto toga su kne­ zovi i velika vlastela skupljali plaćenike, a od tada su se seljaci zajedno sa posjedom stavljali pod zaštitu svjetov­ noga ili duhovnoga gospodara, — jer crkva je umjela, da za nekoliko stoljeća prigrabi i veliku svjetovnu vlast, — kojima su plaćali danak i za sebe i za imanje. T ako je slobodno seljakovo imanje postalo zakupno dobro, koje je vremenom opterećivano sve više i više. K ad je jedared dopao ovog zavisnog položaja, nije trebalo mnogo, pa da seljak izgubi i ličnu slobodu. Zavisnost i ropstvo rasprostirali su se sve dalje. Vlastelin je imao gotovo neograničeno pravo raspola­ ganja nad svojim robovima i zavisnim ljudima. O n je imao pravo da prinudi na brak svakoga čovjeka, čim stupi u osamnaestu, a djevojku, kad navrši četrnaest godina. O n je mogao nametnuti čovjeku ženu, a ženi čovjeka. Isto je 64 pravo imao i prema udovcima i udovicama. Kao gospodar svojih podanika smatrao je, da ima pravo spolnog uživanja svojih ženskih robova, što se ogleda u jus primae noctis pravo prve noći. T o je pravo imao i njegov zastupnik, ali se moglo osloboditi te obveze izvjesnim daćama, ćija se priroda vidi iz samog imena, k a o : posteljina, interes na nevinost, porez na košulju, kamati na pregaču, groševi za žigosanje i t. Mnogi su osporavali, da je ovo pravo prve noći po­ stojalo. O no je doduše ponekim ljudima neugodno, jer je vršeno ćak i u takvo jedno vrijeme, koje se s izvjesne strane želi istaknuti kao primjer morala i pobožnosti. V eć je naglašeno, da se ovo pravo prve noći razvilo iz jednog običaja, koji je u vezi sa materinskim pravom. Kad je ne­ stalo stare porodične organizacije, održavao se u početku običaj, da se nevjesta prve noći preda ljudima u zadruzi. Ali je to pravo u toku vremena ograničeno i najzad je prešlo na plemenskog poglavicu ili svečenika. Vlastelin ga je primio kao znak svoje vlasti nad licem, koje pripada njegovu zemljištu, i vršio ga je, kad je htio, ili zamjenjivao dankom u proizvodima ili novcu. Majer treba da donese mladoženji lonac, u kome će on kuhati ovna, zatim tovar drva za svadbu, a majer i njegova žena treba da donesu još i četvrtinu od divlje svinje; a čim se svadba svrši, mladoženja je dužan pustiti majera, da mu spava sa ženom prvu noć ili je odkupljuje sa četiri šilinga i pet pfeniga. Iz toga prava poteklo je u Đearnu i to, da su sva prvorodjena djeca iz braka, u kom se vršilo to pravo prve noći, bila slobodnjaci. Kasnije se to pravo iskup­ ljivalo nekim porezom. Najtvrdokornije su, po Sugenheimu, 1 Povjest ukinuća kmetstva i zavisnosti u Evropi do sredine devet­ naestog stoljeća. U Škotskoj je kralj Malcolm III. Ali je ono u Njemačkoj posto­ jalo još mnogo dulje. Po papinskoj knjizi švapskog mana­ stira Adelberga iz godine 1496. Prema tome ne ima sumnje, da je pravo prve noći vladalo ne samo kroz srednji vijek, nego čak i u novo doba i da je igralo izvjesnu ulogu u zakoniku feudalnoga prava. U Poljskoj je plemstvo prisvojilo sebi pravo, da oskvrne svaku djevojku, koja mu se svidi, a naredjivalo je, da se udari sto šiba onome, koji bi se potužio. D a oduzimanje djevojačke časti izgleda još i danas veleposjedniku ili nje­ govim činovnicima kao nešto, što se samo po sebi razu­ mije, vidi se iz toga, što se ono vrši tako često ne samo u Njemačkoj, već i na cijelom istoku i jugoistoku evrop­ skom, kao što tvrde poznavaoci tih predjela. M agistrat u G oppingenu. Hormayr, Bavarci na istoku. O paska na str. V idi Sugenheim , str. Bebel: Ž ena i socijalizam. O tuda su d u h o v n i i s v j e t o v n i gospo­ dari išli na ruku stupanju u brak svojih podanika. Drukčije je postupala crkva, kada je imalo izgleda, da će sprječa­ vanjem braka prisvojiti izvjesnu zemlju. Ali je to obično snalazilo samo niži red slobodnih ljudi, koji su se uslijed spomenutih okolnosti sve manje mogli održavati i koji su svoje imanje ustupali crkvi, da bi iza manastirskih zidova našli zaštite i mira. Drugi su opet sticali crkvenu zaštitu za novac i usluge. Ali su često zbog toga njihovi potomci dopadali sudbine, koju su njihovi predji htjeli rado izbjeći; oni su postepeno padali u crkveno ropstvo ili su postajali samostanski novaci. Gradovi, koji od jedanaestog vijeka počeše cvjetati, imali su živog interesa, da pomažu namnožavanje stanovništva olakšavanjem naseljavanja i zaključivanja brakova ; oni postadoše utočišta seoskome stanovništvu, zavisnima i robo­ vima, koji umakoše nesnosnome pritisku. Ali su se ka­ snije prilike izmijenile. Čim su gradovi dospjeli do moći i u njima zanatlijstvo osjetilo izvjesnu ugodnost, razvila se mržnja zanatlija prema došljacima, koji se htjedoše naseliti kao zanatlije i u kojima se gledalo nezgodne konkurente. Postavljene su zapreke došljacima. Velike takse na naselje, skupi majstorski ispiti, ograničavanje prava na vršenje za­ nata samo na izvjestan broj majstora i pomoćnika osudili su hiljade ljudi na zavisnost, vanbračni život i sitničarenje. K ada je u toku šesnaestog stoljeća bilo prošlo vrijeme cvjetanja gradova iz uzroka, koje ćemo kasnije navesti, i nastalo njihovo propadanje, smetnje naseljivanju i samo­ stalnom zanimanju povećavane su samo iz ograničenih na­ ziranja onoga vremena. A bilo je tu i drugih uzroka. Spahijska tiranija rasla je iz decenija u decenij, tako da su mnogi njihovi podanici rado zamjenjivali svoj bijedni 67 život za život prosjaka, skitnica ili razbojnika, čemu su pripomagale velike šume i rdjavi putovi. Ili su se u mnogo­ brojnim ratovima onoga vremena odavali najamništvu i pro­ davali se onoj strani, koja više plati i na kojoj je u izgledu bogatiji plijen. Tako postade mnogobrojni muški i ženski lumpenproletarijat, koji je bio bič za zemlju. Crkva je znatno pripomogla širenju opče pokvarenosti. Ako je celibat duhovništva bio glavni uzrok nemoralnih spolnih strasti, dodir sa Italijom i Rimom još im je više išao na ruku. Rim nije bio samo središte kršćanstva kao prijestol­ nica papinstva, on je bio, vjeran svojoj prošlosti u pogansko vrijeme careva, novi Babilon, evropsko sveučilište nemorala, a papinski dvor njerovo najotmjenije sjedište.

Nil je poèeo posljednju bujicu istoga dana kad je prvi put procvao njezin crveni mjesec. Na Sambeziju naišao je na Đalondu, lijepo i snažno poljodjelsko pleme crnaca, kod kojega su žene uživale privilegovan položaj, što su mu potvrdila saopćenja Portu­ galaca, koja su mu se u početku činila nevjerovatna. Njegova gospodarska mišljenja o agrarnim pitanjima posvjedočuju odista fenome­ nalnu površnost. V godine blagoslovio zagreba~ki nadbiskup Alojzije Stepinac. Taj se sud odnosi na drugo izdanje od godine 1883. Sva je krv istekla iz ko. Na obzoru si ostatak flote izgledao je maju. Naime, pojam»dokumentarni slikopis«ovdje se koristi kako bi se razlikovalo taj film od ostalih tzv. Materinsko pravo u grčkim mitima i dramama. Me utim, da li se zaista radilo o klasi~noj zabrani. Ne vjerujem da je shvatio da sam, unatoè kastraciji, saèuvao osjeæaje i?.